Washington Post: Tri scenarija za Egipat

Egipat se našao na sudbinskom raskršću. U toj zemlji nijedan istinski korak ka demokratiji nije, međutim, moguć sve dok se ne promijeni nekoliko zakona i ustav, procjenjuje u petak The Washington Post (WP), u pokušaju da odgovori na suštinsko pitanje: kuda ide ta mnogoljudna muslimanska zemlja, koju danima potresaju sukobi?. 

Prvo se moraju promjeniti odredbe koje opoziciju onemogućavaju da istakne svog kandidata za predsjednika, zatim ukinuti vanredno stanje koje snagama sigurnosti omogućavaju da drže ljude u pritvoru bez optužnice,uvesti sudsko nadgledanje izbora, osigurati uticaj umjerenijih pripadnika vladajuće stranke u državnoj mašineriji. 

WP objašnjava tri moguća scenarija raspleta u Egiptu. 

Iranski ishod: Šah Mohamad Reza Pahlavi bio je, kao Hosni Mubarak danas, stub američke moći na Bliskom istoku i imao diplomatske odnose s Izraelom. Kada je svrgnut, vlast je u Iranu preuzela teokratska klika na čelu s ajatolahom Ruhollahom Khomeinijem, koja je ugušila pokret koji su u početku vodili studenti i umjerene snage. To je nanijelo štetu SAD-u jer je Iran postao antiizraelska snaga u regiji. 

Poređenje je, međutim, nepotpuno, jer u Egiptu nema duhovnog niti vjerskog lidera koji živi u Parizu i čeka trijumfalan povratak u Kairo, iako su neki zabrinuti za mogućnost da islamisti preuzmu vodstvo protesta. 

Muslimanska braća su u Egiptu ilegalna, ali tolerisana organizacija, koju je Mubarak koristio kao izgovor kako bi odbacio zahtjeve za većim slobodama. 

Neki smatraju da bi Muslimansku braću, ako dođu na vlast, bilo nemoguće smijeniti, drugi navode da njihovi lideri žele da nametnu islamske zakone, ali postepeno a ne odjednom kao u Iranu, dok ih treći odbacuju kao snagu, tvrdeći da oni mogu da računaju na svega oko 100.000 sljedbenika, u zemlji koja ima 80 miliona stanovnika. 

Indonežanski ishod: Predsjednik Suharto je 32 godine bio na vlasti kao američki saveznik i Bijela kuća se plašila posljedica njegovog odlaska, ali je na kraju ta najmnogoljudnija muslimanska zemlja uspjela da uvede demokratiju i ostane ključni partner SAD-a. 

Za neke analitičare to je izgledniji scenario, jer i Egipat ima sekularnu tradiciju i jaku vojsku, uz čiju pomoć bi uvođenje demokratizacije osnažile umjerene snage. 

Rumunski ishod: Rumunska revolucija je svrgnula i likvidirala diktatora, ali su narednih mjeseci vojska i komunistička elita uspjeli da opstanu. 

Egipatske službe sigurnosti broje oko milion ljudi, tako da je moguće da vladajuća elita polako istisne opoziciju, s Mubarakom kao prelaznim predsjednikom i kozmetičkim reformama koje bi pružile iluziju promjene. U tom slučaju, državna kontrola nad medijima ne bi se ukinula, a izborima bi se i dalje manipulisalo. 

Ono što je Rumuniju spasilo, bilo je to što je ta zemlja željela da postane članica NATO-a i Evropske unije, pa je na kraju izrastao demokratskiji sistem vladavine. 

Takvih motiva u Egiptu trenutno nema, konstatuje Washington Post.