Više od pola vijeka liberalizacije: Kako je pornografija stigla u Njemačku

Njemačka je prije tačno pola vijeka napravila korak ka ublažavanju potpune zabrane distribucije pornografije, uvođenjem ograničene dozvole.

Dana 28. januara 1975. stupio je konačno na snagu izmjenjeni paragraf 184. Krivičnog zakona, koji je Bundestag usvojio još 1973. godine uz protivljenje opozionih demokršćana (CDU/CSU).

Zabrana je i dalje važila za prodaju pornografskih materijala na mjestima dostupnim maloljetnicima, poput kioska, kao i za distribuciju preko radija i televizije. U socijalističkoj Istočnoj Njemačkoj (DDR) je pornografija ostala zvanično van zakona sve vreme.

Trending

Modeli pokazali kada bi mogao stići ugriz zime: "Nešto se mijenja na ovaj datum u decembru"

"Razlikovanjem 'meke' od 'tvrde' pornografije želilo se pojednostaviti tumačenje zakona", objašnjava historičar kulture Paul M. Horntrich. "Kažnjavalo se samo ono što se smatralo društveno štetnim."

To su bili materijali koji mogu navesti na krivična djela, poput seksualizovanih prikaza u vezi sa nasiljem, životinjama i djecom. Jednostavna pornografija, s druge strane, postala je dostupna odraslima.

28.01.25. 18:49

Eksperti tvrde: Njemačkoj hitno treba politika za globalni jug

Njemačka je relativno kasno uvela promjene, ali nije previše zaostajala za drugim zemljama, kako ističe Horntrih, koji je na temu pornografije doktorirao na Univerzitetu u Beču. Iako je zakon donijet dvije godine prije stupanja na snagu, proces je bio dug zbog pravnih prepreka.

Naime, Njemačka je 1923. godine pristupila međunarodnom sporazumu o suzbijanju distribucije nemoralnih publikacija, koji je morao da se raskine kako bi se omogućila liberalizacija. Sporazum je prestao da važi 25. januara 1975. 

"Otprilike u isto vrijeme kada i Njemačka, liberalizaciju su sprovele Francuska, Italija i Portugal", kaže Horntrih, dok je Austrija sa delimičnom liberalizacijom počela 1977. godine. Do početka devedesetih i druge zemlje su ukinule potpune zabrane pornografije i ublažile svoje zakone.

Globalni pionir bila je Danska, poznata po tradiciji "frisind" (slobodoumlje), objašnjava historičar Detlef Siegfried. Već 1967. godine danski parlament je dozvolio objavljivanje pornografskih tekstova, dok su fotografije legalizovane 1969. Švedska je slijedila primer Danske 1971. godine.

Od kraja šezdesetih do sredine sedamdesetih, postojale su velike "seksi ture" iz Njemačke ka Danskoj. Historičar Zifgrid citira dio intervjua iz 1969. godine koji je danas još aktivni publicista Henryk M. Broder vodio s jednim trgovcem u Kopenhagenu za ciriški anderground časopis Hotcha!.

Kako je tada naveo Leo Madsen, iz Zapadne Njemačke je u njegovu radnju dolazilo otprilike 40 ljudi po autobusu. 

"Gledaju magazine i razgovaraju o njima. 'Jesi li vidio ovo? To je nečuveno, ovako nešto bi trebalo zabraniti, svinjarija, ovo se ne smije pokazivati!" Poslije sat ili dva, isti ti ljudi se vraćaju, prvo se oprezno osvrću oko sebe, a onda kažu "dajte mi ovaj magazin i onaj tamo". Svi su žurili, "čas posla u torbu i tutanj".

Značajan presedan u Nemačkoj bila je presuda Fani Hil iz 1969. godine kada je Savezni sud odlučio da država više ne treba da preko krivičnog prava nameće određeni seksualni moral.

Presuda je označila odmak od moralnih principa u zakonodavstvu, s idejom da odrasli sami mogu da odluče šta žele da konzumiraju. Država interveniše samo u slučajevima društveno štetnih sadržaja.