Vatikan skrivao prljavi Mussolinijev novac

Turisti u londonu ne bi nikad pogodili da draguljarnice u ulici New Bond, sjedište banke Altium Capital ili ugao St. Jamesa i Palla Malla imaju veze sa Papom, otkriva Guardian.

Ovi objekti u najluksuznijem dijelu Londona u vlasništvu su Vatikana.

Crkva je gradila objekte širom svijeta Mussolinijevim novcem, koji su dobili kao protuuslugu priznavanju fašističkog režima 1929. godine.

Od tad se Mussolinijevo bogatstvo gomilalo i danas iznosi 500 miliona funti, od čega je 15 potrošeno 2006. godine za kupovinu 30 St James Squarea, 168 New Bond Streeta u Koventriju. Takođe posjeduje četvrti u parizu i Švicarskoj.

Ko su vlasnici?

Vatikan je na sve načine pokušao zataškati Mussolinijeve milione. St James Square je kupila kompanija British Grolux Investments Ltd. koja nije pomenula svog vlasnika - Vatikan.

Umjesto toga su navedena dvojica dioničara, oba prominentni katolički bankari, John Varley izvršni šef Barclays banke i Robin Herbert iz banke Leopold Joseph. Guardian je poslao pismo obojici s pitanjima vezanim za njihovu ulogu, ali su ostala neodgovorena. Od pomoći nije bio ni sekretar kompanije British Grolux  koji je rekao da ga klijent nije ovlastio da daje bilo kakve izjave.

Dionice te firme su u vlasništvu kompanije na adresi JP Morgan banke u Njujorku, pod kontrolom švicarske kompanije Profima SA.


Vatikan

Britanski dosjei iz  Nacionalne arhive, iz perioda 2. svjetskog rata, upotpunjuju sliku. Oni potvrđuju da je Profima SA Vatikanska holding kompanija u vrijeme rata optužena da radi protiv interesa Saveznika. Zvaničnici britanskog Ministarstva ekonomskog ratovanja su pred kraj rata kritikovali papinog finansijera Bernandina Nogaru, koji je kontrolisao više od 50 miliona Mussolinijevih funti.

Nogarine sumnjive aktivnosti su otkrivene 1945. godine u presretnutom razgovoru Vatikana i kontakta u Ženevi.

"Nogara, rimski advokat je vatikanski finansijski agent, a Profima SA u Luzonu je švicarska holding kompanija koja radi za interese Vatikana.  

Tokom rata 1943. godine Bitanci su optužili Nogaru za sličan prljavi posao prebacivanja talijanskih banaka u ruke Profime, da ih predstavi kao da su u rukama Švicaraca. Ovo je opisano kao manipulacija Vatikana.


Mussolini

Mussolinijev novac je naročito važan za vatikanske finansije. John Pollard, istoričar sa univerziteta Cambridge kaže u svojoj knjizi „Novac i rast modernog papinstva“ kaže: „Papinstvo je sad finansijski sigurno i nikad više neće biti siromašno“.

Nogara je bio veoma inovativan u investiranju novca. U dosjeu iz 1931. piše da je u Luksemburgu našao kompaniju za držanje aktiva koje je kupovao. Kompanija se zvala Groupement Financier Luxembourgeois ili Grolux. Britananski ogranak Groluxa je uključen godinu poslije.

Na početku rata, zbog rizika od njemačke invazije na Britaniju, poslovi britanskog Broluxa su prebačeni u Ameriku i neutralnu Švicarsku.

Fašistički poslovi

Mussolinijeve investicije trenutno kontroliše papinski zvaničnik u Rimu Paolo Mennini, koji je i papin trgovinski bankar. Mannini predsjeda specijalnim odjelom u vatikanu zvanim APSA – Amministrazione del Patrimonio della Sede Apostolica, koji radi sa vlasništvom Svete Stolice.

Prema izvještaju Vijeća Evrope, vlasništvo Manninijevog specijalnog odjela prelazi 680 miliona funti.

Dok je tajnost fašističkih poslova preko Vatikana bila razumljiva u doba rata, nije jasno zašto Vatikan i danas drži u tajnosti preduzeća u Britaniji.

Novinari Guardiana su pitali predstavnika Vatikana u Londonu, papinskog nuncija, nadbiskupa Antonia Menninija, zašto je papinstvo nastavilo kriti njihove investicije u Londonu, glasnogovornik Rimske katoličke crkve rekao je da nuncij nema komentara.