U afganistanskim zatvorima se muče zatvorenici

U afganistanskim zatvorima prisutno je sistematsko mučenje i maltretiranja zatvorenika, među kojima i maloljetnika, navodi se u izvještaju Ujedinjenih nacija. 

Izvještaj, koji je uradila misija UN-a u Afganistanu, rezultat je razgovora sa 379 pritvorenika koji čekaju suđenje i onih koji su već osuđeni, u periodu od oktobra 2010. do augusta ove godine, u 47 zatvorskih objekata u 22 afganistanske pokrajine, objavljeno je na websiteu UN-a. 

U izvještaju šefa misije Stefana de Misture, koji je specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a za Afganistan, ipak se ističe da maltretiranje zatvorenika ne predstavlja politiku vlade niti institucija u Afganistanu. 

Misija je, kako se navodi, otkrila uvjerljive dokaze da je 125 zatočenika, ili 46 posto od 273, koliko je bilo kontaktirano u objektima koje kontroliše Nacionalna direkcija sigurnosti (NDS), iskusilo tehnike isljeđivanja koje se mogu smatrati mučenjem, kao i da se mučenje sistematski praktikuje u mnogim zavorima NDS širom zemlje. 

"Skoro svi zatvorenici koje su mučili pripadnici NDS rekli su da se to desilo tokom isljeđivanja, a u cilju izvlačenja priznanja ili dobijanja informacije”, stoji u izvještaju na 74 stranice. 

Pored toga, više od trećine od 117 zatočenika koji su bili umješani u oružane sukobe, a nalaze se u zatvorima Afganistanske nacionalne policije (ANP), doživjelo je mučenje, ili druge oblike okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg tretamana. 

Zatvorenici su opisivali razne oblike vješanja za ručne globove o zid, plafon ili metalne šipke, zatim prebijanje gumenim crijevom, električnim kablovima i drvenim motkama, najčešće po tabanima. 

Elektrošokovi, stezanje genitalija, stresne pozicije poput prinudnog stajanja, čupanje noktiju i prijetnje silovanjem, takođe su prijavljene. 

Vezivanje očiju ili stavljanje kapuljače preko glave, kao i uskraćivanje medicinske njege bili su rutina u nekim zatvorima. 

Izvještaj, međutim, konstatuje da je pozivanje na odgovornost zvaničnika NDS i ANP za ta djela bilo slabo, netransparentno i rijetko primjenjivano. 

Prema istom izvještaju, podaci o torturi mogu da ugroze američko finansiranje nekih službi sigurnosti u Afganistanu.
 
SAD finansiraju većinu programa obuke tih službi, a prema američkim zakonima iz 1997. godine, administracija u Washingtonu ne smije da finansira, snabdijeva oružjem i obučava jedinice ili snage u zemljama za koje državni sekretar procjeni da postoje uvjerljivi dokazi da su počinile krupna kršenja ljudskih prava. 

Taj zakon, ipak, ne mora biti primjenjen ako američka vlada procjeni da su poduzeti koraci da se taj problem riješi, a jedan takav korak bio bi privođenje pravdi zvaničnika odgovornih za mučenje.