Tragične sudbine slične Rayanovoj: Sjećate li se Italije i 1981. godine?

Nakon četiri dana dramatičnog spašavanja, spasioci su iz bunara uspjeli izvući malog Rayana (5) iz Maroka. Nažalost, nije uspio preživjeti.

Rayanov otac je rekao kako je u utorak popravljao bunar te da se njegov sin igrao u blizini i da ga je na trenutak ispustio iz vida i da je tada pao u bunar. Maleni dječak nije uspio preživjeti.

Slučaj 'Julen' iz Španije

Slična tragedija dogodila se 2019. u Španiji kada je Julen (2) pao je u ilegalno iskopani bunar 13. januara te godine. Iz bunara dječaka su izvukli nakon dvije sedmice. Dječak je bio u prirodi s roditeljima kada je pao u rupu duboku 110 metara. Nakon što su ga izvukli, patolog je rekao da je dječak vjerojatno poginuo prilikom pada. Pokopali su ga uz brata Olivera koji je umro u maju 2017. godine, prenose Nezavisne. 

Trending

ZA (I PROTIV) BiH U NATO-u | Edin Subašić: Dilema između prosperiteta i bijede separatizma!

El Pais tvrdi kako je David Seranos, vlasnik zemlje na kojem je dječak upao u rupu i kojeg terete za ubistvo iz nehata, istražnom sudiji u Malagi dao dokument koji je potpisao vještak, arhitekt Hesu Maria Flores, koji je tvrdi kako je na osnovu snimaka zaključio da je dječaka ubio kramp kojim su spasioci pokušali doći do njega.

Vještak u svom izvještaju navodi da Julen u rupu upao oko 14 sati, a pokušaj spašavanja krampom (na dan pada) koji je bio između 17.30 i 21 sati, ukupno deset udaraca, su jedino što može objasniti rane na glavi i lobanji dječaka. Tvrdi da su na krampu našli osam dječakovih dlaka od kojih su tri bile s korijenom.

Alfred Rampi

Sve te priče podsjećaju i na priču o Alfredu Rampiju. On je 10. juna 1981. godine oko 19 sati pao u bunar u u Italiji.

Dječak koji je tada imao šest godina je pao u tzv. arteški bunar odnosno mjesto gdje podzemna voda, koja se nalazi pod pritiskom, sama izbija na površinu.

Bunar je bio dubok 80 metara i širok oko 30 centimetara. Kada su došli spasioci procijenili su da je dječak pao na dubinu od oko 36 metara.

Kako bi ga izvukli napravili su još jedno okno paralelno s bunarom. Ali, zbog bušenja dječak je pao za još 30 metara. Slučaj je izazvao veliku medijsku pažnju i televizija ga je prenosila 18 sati bez prestanka. RAI je imao rekordnu gledanost, a na mjesto gdje je dječak pao je došao i tadašnji talijanski predsjednik Sandro Pertini.

Za spašavanje dječaka bili su potrebni muškarci koji su u ramenima bili široki 30 centimetara, a jedan od njih je bio Angelo Liheri. Kada se spustio u bunar naglavačke i dosegao dječaka, pokušao mu je staviti pojas na njega kako bi ga izvukli, ali nije uspio. Ostali pokušaji spašavanja nisu uspjeli jer je dječak samo padao sve dublje i dublje.

Liheri je bio naglavačke u bunaru 45 minuta i nikada se nije u potpunosti oporavio od povreda koje je tada zadobio i psihičkih i fizičkih. Naime, loše su ga zavezali užetom te je slomio ručni zglob. Angelo je dječaka sedam puta uhvatio za ruku, ali mu je svaki puta zbog blata iskliznuo. Dječakov glas koji se prenosio preko mikrofona je bio sve slabiji i slabiji.

"Hladno mi je. Htio bih koca kolu", govorio je dječak komadantu rimskih vatrogasaca Nandu Brogliju koji ga je hrabrio.

Dječak je umro 13. juna najvjerojatnije u 6.30 sati.

Donato Caruso, još jedan volonter kojeg su spustili da bi spasio dječaka shvatio je da je dijete mrtvo, a njegovo tijelo izvukli su 11. jula.