Šta raditi sa Sjevernom Korejom?

Korejski mediji javili su u subotu da je Kim Jong Un naredio visokim zvaničnicima da preduzmu mjere na državnom nivou što je širom svijeta interpretirano kao da Sjever želi izvesti treći nuklearni test. Kim je rekao da je to čin odmazde protiv sankcija SAD-a, nakon raketnog testa u oktobru. Nekoliko dana prije Kimove izjave Sjevernokoreanci su rekli da će budući testovi imati za metu SAD, piše George Friedman, osnivač i predsjednik Stratfora, privatne obavještanje kompanije koja se bavi analizom i predviđanjem globalnih dešavanja.

Prijetnja testiranjem oružja se ne čini razumnom. Ako test propadne izgledate slabi, ako uspije izgledate opasno. I što ste bliže razvoju oružja veća je šansa da će vas neko napasti da ga ne bi razvili do kraja. Kada je oružje gotovo pokažete ga i imate nešto čime možete prijetiti neprijateljima.

To Sjeverna Koreja godinama radi uspješno. Sjeverna Koreja ima domaći produkt od oko 28 milijardi godišnje, što je na nivou Latvije ili Turkmenistana, a opet natjera svjetske sile kao što su SAD, Japan, Kina, Rusija i Južna Koreja da sjednu za pregovarački sto. Velike sile pomažu Sjever hranom i drugim potrepštinama što nakratko zaustavi program, ali Pyongyang nastavlja s njim, ali nikad ne razvija oružje do kraja. Sjever prijeti testiranjem oružja i tvrdi da su testovi usmjereni na SAD i Južnu Koreju kao odgovor na prijetnje režimu.

Sjeveru se treba odati priznanje za strategiju kojom je održao režim do 1990-ih do danas. Nakon raspada SSSR-a nadalo se da će doći do ujedinjenja Korejskog poluotoka i prirodno je bilo za očekivati da će Sjever željeti opstanak režima, te je razvio strategiju koju su Amerikanci prije desetak godina opisali kao "divlju, slabu i ludu", a koja se pokazala kao uspješna dugi niz godina.

Pyongyang je stvorio sliku sebe kao divljih jer imaju, ili samo govore da imaju, razornu moć. Slabih, jer ih ne treba dirati jer će ionako propasti i ludih jer su nepredvidivi i mogu odgovoriti silovito na najmanju provokaciju.

Prvi segment strategije je ograničen na sjeverne dijelove Južne Koreje. Sjever je koncentrisao ogromne količine artiljerijskih oružja oko Seula i teoretski bi mogli sravniti Seul.

Interesantno je da Sjeverna Koreja nikada ne čini ništa značajno i opasno, ili barem toliko opasno da izazove intervenciju. Još od Korejskog rata Sjever je kalkulisao akcije, tajmirajući ih tako da izbjegne bilo kakav potez koji bi izazvao reakciju. Pyongyang još nije razvio oružje, ali ako ih naljutite možda baš hoće, tako je najbolje postupati s njima oprezno i pokušati ih uvjeriti da ne urade ništa ludo.

SAD i Japan bi se opet mogli obratiti Kinezima za pomoć u razuvjeravanju Sjeverne Koreje, s obzirom na to da su im oni najbliži saveznici, tako da bi im na kraju mogli biti zahvalni za "gašenje" krize.

Iran se takođe služi strategijom "divljih, slabih i ludih" razvijajući nuklearno oružje i prijetnjama ratom koji bi "značio i smrt svih Iranaca". Segment "slabo" očituje se u ekonomskim krizama i demonstracijama, ali Iran nema slabosti koje ima i Pyongyang da bi mogao igrati na tu kartu.