Putin ukrao nuklearku i pretvorio je u tempiranu bombu Zaporožja: "Sve je znao vrlo precizno"

Vladimir Putin je uradio svoj domaći zadatak.

Znao je raspored nuklearne elektrane na jugu Ukrajine, izvor vode koja hladi njene reaktore i visokonaponske kablove koji prenose električnu energiju. Znao je gdje je nedavno eksplodirala granata, probivši rupu u krovu zgrade, i gdje je izbio požar dok su ruske trupe zauzimale objekat u proljeće 2022. godine. Također je znao, možda bolje od ikoga, koliko je opasno bilo pretvoriti elektranu u bojno polje, piše Time.

"On je sve znao vrlo precizno", kaže Rafael Grossi, šef Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) pri UN-u. "Ne samo općenito. Znao je sve do tehničkih detalja."

Trending

Velika gesta reprezentativca BiH: Amar Memić obradovao mališane osnovne škole u Brezi

Grossi se nekoliko puta sastao s Putinom kako bi razgovarali o zastoju u nuklearnoj elektrani, koja je i dalje pod kontrolom ruskih snaga u ukrajinskoj Zaporiškoj regiji. Njihov prvi sastanak, održan u palati izvan Sankt Peterburga u oktobru 2022. godine, naveo je Grossija na zaključak da elektrana igra preveliku ulogu u Putinovoj vojnoj strategiji. "Postalo je veće od života", rekao je.

Čak i osnovni detalji situacije mogu zvučati kao nespretna radnja nekog apokaliptičnog trilera. Invazijska vojska zauzela je najveću evropsku nuklearnu elektranu, uzela hiljade njenih zaposlenih za taoce i pretvorila zemljište - dom velikih zaliha nuklearnog goriva - u prednju operativnu bazu usred aktivne ratne zone.

Za Putina, elektrana u Zaporižju služi kao vrijedna imovina, ona kojom se može trgovati kako bi se iznudili ustupci od Zapada. U očima Ukrajinaca i mnogih njihovih saveznika, situacija izgleda ne samo sumorno, već i izuzetno opasno. Kriza se odvija u istoj zemlji koja je izazvala najgoru nuklearnu katastrofu u ljudskoj historiji: eksploziju reaktora 4 nuklearne elektrane u Černobilu 1986. godine, kratkom vožnjom sjeverno od Kijeva.

Grossijeva borba protiv zaborava

Dok su se svjetski lideri okupljali u sjedištu UN-a u New Yorku, nuklearna elektrana na jugu Ukrajine nagnula se prema krizi. Uveče 23. septembra, intenzivne borbe u blizini Zaporožja prekinule su vanjsko napajanje elektrane. Bio je to deseti takav nestanak struje otkako je Rusija preuzela postrojenje i jedva da je izazvao blagi pad na globalnom dnevnom redu vijesti. Tek otprilike sedmicu dana kasnije, kada je trajanje nestanka struje premašilo prethodne, počela je puniti naslove.

28.10.25. 10:28

Kriza u SAD-u sve veća: Kasnilo 7.000 letova

Održiva ili ne, situacija je postala status quo, usporena katastrofa koju samo jedan čovjek ima moć zaustaviti. Ali Putin nije pokazao spremnost da popusti kontrolu nad elektranom. A njegove kolege su odlučile da puste da se pitanje tinja, pretvarajući se da se bitka za kontrolu nad nuklearnom elektranom ne kvalifikuje kao vanredna situacija u svijetu koji je oglušio od zvonjave alarma.

Prvo zauzimanje elektrane

Rusi su prvi put pokušali zauzeti nuklearnu elektranu u Zaporižju tokom prvih dana invazije. Njihovi tenkovi i oklopne kolone kretali su se sjeverno od Krima prema srcu Ukrajine, duž rijeke Dnjepar. Nuklearni objekat se nalazi na zavoju te rijeke, usidreni u gradu Energodaru, koji je u to vrijeme imao nešto više od 50.000 stanovnika.

Mnogi od njih, uključujući hiljade zaposlenih u fabriku i članove njihovih porodica, u početku su uspjeli blokirati napredovanje ruskih snaga. Iskopali su sporedne puteve u grad i izgradili improvizirane barikade, blokirajući autoput betonskim pločama i hrpama starih guma. "Naš cilj je bio da im ne dozvolimo da navale poput blickriga", kaže Oleg Orlov, gradonačelnik Energodara, koji je pomogao u organizaciji ovih napora.

Sistemska mučenja

Stvari su se promijenile otprilike dvije sedmice nakon okupacije Energodara, kada su agenti FSB-a, glavne ruske obavještajne službe, počeli čvršće kontrolirati grad. Prema ukrajinskim istražiteljima i žrtvama ovih zlostavljanja, upotreba nasilja i mučenja postala je sistematska. Među tim žrtvama bio je i Ivan Samojdjuk, zamjenik gradonačelnika Energodara.

Sredinom marta 2022. godine, ruske okupacijske snage su mu dozvolile da napusti grad na nekoliko dana kako bi pokupio kamion hrane i lijekova u obližnjem gradu koji je ostao pod ukrajinskom kontrolom. Njegovoj supruzi i djeci nije bilo dozvoljeno da pođu s njim, kako bi se osiguralo da neće pokušati pobjeći.

Po povratku, zamjenik gradonačelnika je podijelio pomoć lokalnim stanovnicima. Vozio je kući kada ga je grupa ruskih vojnika zaustavila, ubacila u automobil i stavila mu vreću na glavu, prema Samoydyuku. Kaže da je sljedećih 323 dana proveo u njihovom pritvoru, prvo u izolacijskoj ćeliji u okupiranom gradu Melitopolju, a kasnije u prljavoj garaži pretvorenoj u improvizirani zatvor u blizini. Njegovi tamničari su ga držali u izolaciji, rutinski ga tukli i lišili ga hrane i sna, rekao mi je u intervjuu nakon puštanja na slobodu.

Zelenski: Europljani, probudite se!

Za ukrajinsko rukovodstvo u Kijevu, okupacija elektrane označila je jedinstven trenutak terora i bespomoćnosti u godini koja je imala mnogo i jednog i drugog.

U noći kada je okupacija počela, pomoćnici predsjednika Volodimira Zelenskog ostali su budni do kasno u svom komandnom centru, utvrđenom bunkeru duboko ispod predsjedničkog kompleksa u Kijevu. Vijesti iz elektrane stigle su do njih u ranim jutarnjim satima, dok su dvojica Zelenskog pomoćnika sjedila u konferencijskoj sali bunkera, pila viski s kolom i pratila vijesti.
 

Ukrajinske vojne jedinice bile su angažovane duž drugih sektora linije fronta, koja se u to vrijeme protezala skoro hiljadu milja preko sjevera, istoka i juga Ukrajine. Zelenski je vidio samo jedan način da utiče na situaciju.

Prije zore u Kijevu, pripremio je izjavu, sjeo za svoj računar u bunkeru i naglas je pročitao: "Evropljani, molim vas, probudite se! Po prvi put u našoj historiji, u historiji čovječanstva, teroristička država je pribjegla nuklearnom terorizmu."

Ali IAEA, čiji tipičan posao uključuje inspekciju nuklearnih postrojenja širom svijeta, nije imala priručnik za takav scenario. Njeni stručnjaci su naporno radili kako bi se pripremili za razne katastrofe, poput neobičnih vremenskih prilika, terorističkog napada ili slučajnog pada aviona u reaktor. Ali nikada nisu zamišljali da će nuklearna elektrana završiti na prvoj liniji rata. "Što se tiče potpunog plana, ne, nikada nije bilo predviđeno ili predvidljivo", rekao mi je Grossi. "U tim početnim satima", dodao je, "bojali smo se nesreće. Bojali smo se bitke za elektranu."

Putinov nuklearni adut

Tokom cijelog rata, elektrana je ostala jedan od Putinovih najvrijednijih izvora utjecaja na Ukrajince u zaustavljanju napora da se osigura prekid vatre.

Od stupanja na dužnost u januaru, predsjednik Donald Trump je nekoliko puta razgovarao s Putinom o nuklearnoj elektrani, i telefonom i lično, prema službenim zapisima iz tih razgovora.

Nakon jednog od ovih razgovora u martu, Trump je predložio da SAD preuzmu komandu nad elektranom od Rusa. SAD, rekao je Trump, "mogle bi biti vrlo korisne u upravljanju tim elektranama sa svojom stručnošću u oblasti električne energije i komunalnih usluga".

Ali, kako su ti razgovori napredovali na mahove, ruske snage su nastavile koristiti krug elektrane kao vojnu tvrđavu, prema riječima inspektora UN-a i drugih svjedoka. Po perimetru su postavljene mine, uskladišteno oružje i smještene trupe unutra. Za Putina i njegove generale, elektrana je služila kao uporište s kojeg su mogli dublje prodirati u južnu Ukrajinu.

Ti napori su uglavnom propali. Sjeverno od rijeke Dnjepar, regija Zaporižje ostaje pod ukrajinskom kontrolom.