Pogubljena Iranka ostavila oproštajno pismo

Žena osuđena za ubistvo pogubljena je tokom vikenda u glavnom gradu Irana - Teheranu, u zatvoru Recayi Sehr u Teheranu. Revolucionarni sud u Teheranu saopćio je da je Reyhane Cebbari Melayeri (27) ranije osuđena za ubistvo s predumišljajem bivšeg doktora obavještajnih službi Murtaze Serbendija (47). Uhapšena je 2007. godine. 

Melayeri je nakon hapšenja izjavila da je usmrtila doktora jer je pokušao da je siluje, dok je porodica žrtve tvrdila da je ubistvo izvršeno planski i s predumišljajem. 

Njenoj majci, Sholeh Pakravan bilo je dozvoljeno samo sat vremena da provede s kćerkom prije pogubljenja. 

Reyhane je ostavila oproštajno pismo majci, još u aprilu, kada je saznala da će biti pogubljena. Huffington je objavio njeno pismo u cijelosti. 

"Draga Sholeh, danas sam saznala da je došao trenutak da se suočim s Qisasom (iranskim zakonom koji propisuje da se određeni zločin kažnjava na isti način, po principu 'oko za oko, zub za zub'). Povrijeđena sam što me nisi lično obavijestila da sam stigla do posljednje stranice knjige mog života. Zar ne misliš da bi trebalo da znam? Znaš koliko me je sramota što si tužna. Zašto mi nisi pružila priliku da još jednom poljubim ruku tebi i tati?

Svijet mi je dozvolio da živim 19 godina.

Te kobne noći trebalo je da budem ubijena. Moje tijelo bi bilo bačeno u neki ugao u gradu i poslije nekoliko dana policija bi te odvela kod patologa da identificiraš moje tijelo, gdje bi i saznala da sam silovana. Ubica nikada ne bi bio nađen, pošto mi nismo tako bogati i moćni. Onda bi ti nastavila život u patnji i osramoćena, a nekoliko godina kasnije, umrla bi od tuge

Ali umjesto toga stvari su krenule drukčijim tokom. Poslije tog kobnog događaja, moje tijelo nije bilo bačeno u neki ugao, već u grobnicu zvanu Zatvor u Evinu, današnji Shahr-e Ray.

Učila si me da dolazimo na svijet da steknemo iskustvo i naučimo lekciju i da svako rođenje sobom nosi određenu odgovornost. Ja sam naučila da čovjek ponekad mora da se bori. Sjećam se kada si mi rekla da se čovjek koji je vozio automobil pobunio kada je onaj čovjek počeo da me bičuje, a on ga je udario po glavi i licu, što je u trenutku izazvalo njegovu smrt. Govorila si mi da stvaranje vrijednosti zahtjeva da istrajavamo, ako treba i do smrti.

Učila si me da se uvijek ponašam kao dama. 

Ipak, to mi nije pomoglo u ovoj situaciji. Kada sam se pojavila na suđenju, djelovala sam kao hladnokrvni ubica i beskrupulozni kriminalac. Nisam prolijevala suze. Nisam molila. Nisam plakala, jer sam vjerovala u zakon. Ali optužili su me da sam ravnodušna prema zločinu.

Vidiš, ja čak nisam ni ubijala komarce i izbacivala sam bubašvabe hvatajući ih za antene. Sada sam postala ubica s predumišljajem. Zbog mog ophođenja prema životinjama proglasili su me muškobanjastom i sudija se čak nije potrudio da se pozabavi činjenicom da sam u to vrijeme imala duge i lakirane nokte.

Kakav sam optimista bila očekujući pravdu od sudija! 

Ova zemlja prema kojoj si mi usadila ljubav me nikada nije htjela niti me je podržala kada sam vrisnula zbog uvrede prilikom saslušanja i morala da slušam najvulgarnije riječi. Kada sam odbacila posljednji znak ljepote tako što sam obrijala kosu, nagradili su me sa 11 dana samice.

Draga Sholeh, nemoj plakati zbog ovoga što čuješ. Prvog dana kada me je stari neoženjeni agent u policijskoj stanici uvrijedio zbog mojih noktiju, shvatila sam da ljepota nije ono što se traži u ovom vremenu: lijep izgled, lijepe misli i želje, lijep rukopis, lijepe oči i shvatanja, pa čak ni lijep glas.

Draga majko, moja ideologija se promijenila, a ti nisi kriva za to. Moje riječi nemaju kraja i sve sam dala nekome da vam preda ako budem pogubljena bez vašeg prisustva i znanja.

Ali prije smrti, želim nešto od tebe. 

To je sve što želim od tebe, svijeta i ove zemlje. Nemoj plakati i slušaj. Želim da odeš na sud i preneseš im moj zahtjev. Ja takvo pismo ne mogu pisati u zatvoru. 

Ne želim da trunem u zemlji. Ne želim da se moje oči i moje mlado srce pretvore u prah. Preklinji ih da organiziraju da čim budem obješena, moje srce, bubrezi, oči, kosti i sve što može da se transplantira bude izvađeno iz mog tijela i dato nekome kome je potrebno...

Najiskrenije ti kažem da ne želim da imam grob koji ćeš posjećivati da me žališ i tuguješ za mnom. Ne želim da nosiš crninu za mnom. Učini sve što možeš da zaboraviš moje teške dane. Daj mi snage da odem.

Svijet nas nije volio. Nisam željela ovakvu sudbinu. Ali predajem joj se i prigrlit ću smrt. 

Jer, pred Bogom ću optužiti inspektore, optužit ću inspektora Shamlou, optužit ću sudiju i sudije Vrhovnog suda koji su me tukli kad sam bila budna i nisu prezali od toga da me maltretiraju. Na sudu Stvoritelja optužit ću dr. Farvandija, Qassem Shabanija i sve one koji su mi zbog neznanja i svojim lažima nanijeli nepravdu, zgazili moja prava i nisu pridavali značaja činjenici da nije uvijek sve onako kako izgleda.

Draga Sholeh mekog srca, na onom svijetu smo ti i ja oni koji optužuju, a oni drugi su optuženi. Hajde da vidimo šta Bog želi. Htjela sam da grlim dok ne umrem. Volim te", pisala je Reyhane