Panika u američkim 'nuklearnim' lobijima

Dok je u Fukushimi situacija sve „nepredvidivija“, lobisti nuklearne industrije su u panici. Kako piše novinarka internet magazina Eve Conant, The Daily Besat, radi se o reakcijina japansku nuklearnu katastrofu, iako Bijela kuća i dalje nudi 36 milijardi dolara kao garanciju za zajmove u ovoj industriji.

Ako glavni lobist Instituta za nuklearnu energiju Alex Flint i njegov tim spavaju i pet sati, to smatraju dobrom noći, piše Conant.

Katastrofa u Fukushimi alarmirala je 104 američka nuklearna postrojenja. Do sredine sedmice Flint i njegov tim su obavjestili 50 članova kongresa i preko 300 članova osoblja. Flint smatra da se mora ostati pri strategiji izgradnje devet novih postrojenja do 2020.

Međutim Fukushima bi, u konačnici, mogla značiti prepreku za ono što se počelo nazivati „nuklearna renesansa“ u Americi, koja je rezultat straha od klimatskih promjena ili od ovisnosti o bliskoistočnoj nafti decenijama stagnirajuće industrije. „Nuklearna industrija je nastupila sa stavom da je ne karbonska i karbonski neutralna“, kaže Paul Carrol, veteran nuklearne politike zaposlen u Ploughshares Fund u San Franciscu.  Argument se isplatio i Obamina administracija se složila da odobri zajam od 36 milijardi dolara federalne garancije na zajam. Čak su i osnivači Greenpeace-a podržavaju nuklearnu energiju (ironično stare „no new nukes“ naljepnice zamjenjene su websiteom „Know New Nukes“, na kojem su prikazane zelene livade uz promociju nuklearnih reaktora kao „izvora čiste energije“.)

Judy Pasternak, istraživački novinar iz Los Angelesa je utvrdio da su tokom posljednje decenije različite kompanije i sindikazi iskoristili 600 miliona dolara na lobiranja i 63 miliona dolara na doprinose kampanju.

Najveći strah lobista sada, međutim, nisu kritičari programa nuklearne energije koji su malobrojni i imaju malo novca na raspolaganju, već događaji u Fukushimi koji su „lobirali“ u njihovu korist.

Japanski reaktori uništeni zemljtresom i cunamijem dovode u ponovo u fokus Obamine veze sa nukleranom industrijom. Samo u Illinoisu je izgrađeni 11 postrojenja, više nego i u jednoj drugoj državi, a bivši Obamini pomoćnici, uključujući gradonačelnika Chicaga Rahma Emanula su obavljali savjetničke poslove u industriji nuklearne energije.

Ključno pitanje je dakako novac poreznih obveznika. Zakon iz 1957., dopunjen za vrijeme administracije George W. Busha, efektivno predviđa amortizaciju u slučaju nuklearne katastrofe: Svaka šteta na nuklearnom reaktoru plaća pada na pleća poreznih obveznika.

Institut za nuklearnu energiju je krupan igrač i u stanju je da „dopremi“ ogromne sume članovima Kongresa. Podrška vlada je ključna, budući da se ovi zajmovi smatraju vrlo riskantnim, Wall Street nije dao ni novčića za nukleranu energiju već trideset godina.

Robert Alvarez, bivši službenik Ministarstva energije SAD se nada da zakonodavne vlasti više neće imati stomak da odobravaju daljnje zajmove. Oduzimamo doručak siromašnoj djeci i otpuštamo policajce, a ovoj ekipi dopuštamo neograničen pristup U.S. Trezoru?“