Olena Zelenski otkrila kada je prvi put zaplakala nakon invazije: Nisam mogla podnijeti

Olena Zelenski, prva dama Ukrajine u intervju za Vogue govorila je o teškim trenucima kroz koje prolaze građani te zemlje, a otkrila je i kada je zadnji put vidjela supruga.

Kada je počeo napad, kako je Olena navela, probudila je buka oko četiri i pet sati ujutru. Ubrzo joj je postalo jasno o čemu je riječ.

Ispričala je da je to bio zadnji put da je vidjela muža u odijelu. Odmah se presvukao u vojničku odjeću i do danas ostao u sličnoj.

Trending

Prekinuta utakmica Igmana i Željezničara u Konjicu

"Počelo je", rekao joj je taj dan Volodimir Zelenski Oleni.

Uskoro se Zelenski odvojio od porodice, a sa suprugom se čuo samo telefonom.

Iz Vogua su je pitali šta je rekla svom sinu i kćerci o trenutnoj situaciji, a Olena je odgovorila:

"Djeca vide sve, kao i svako dijete u Ukrajini. To nije nešto što bi djeca trebala vidjeti, ali su vrlo iskreni i od njih ne možete ništa sakriti".

A na pitanje kako sada u Ukrajini žive žene u ovakvim okolnostima, prva dama Ukrajine je rekla:

"Kako je živjeti kada ne možete nositi ni svoju ličnu odjeću? Kako objasniti djetetu zašto ne spava u svom krevetu? Ovo je test koji ne biste poželjeli nikome".

Olena je rekla i kako može ispričati desetine priča o hrabrim ženama ove zemlje.

"Čuli smo priču o doktorici Iryni Yazova, koja je ostala u Buči. Spasila je komšije i strance, koji su tražili zaklon i lečenje od ruskih prostrelnih rana. Anestezirala ih je i previla. Čak je pomogla i pri porođaju bebe - bez svjetla, vode i plina, u kući pod vatrom. Priču o njenim svakodnevnim hrabrim delima sada su ispričale komšije koje joj duguju život. Postoji i priča o majci u Kijevu — Olgi, koja je pokrila svoju dvomjesečnu kćerku kada je raketa pogodila njenu stambenu zgradu. Ili priča o  učiteljici Nataliji, koja je živjela sa 30 djece (od kojih je jedno bilo njeno) u podrumu. Hranila ih je i negovala, a zatim pronašla vozilo i pod vatrom (jer je Černihiv od samog početka bio pod vatrom) odvela ih na bezbjedno mjesto", objasnila je Olena.

Na pitanje novinara da li postoji jedan trenutak koji nikada neće zaboraviti iz ovih posljednjih mjeseci, Olena je rekla:

"Otprilike sedmicu dana nakon početka rata, telefonirala sam okolo da bih saznala gdje su mi rođaci i da li su živi. I u jednom trenutku sam shvatila da ne znam da li ću ih ikada više vidjeti – one koje volim, moji voljeni ljudi! To je vjerovatno bio prvi put da sam zaplakala – prvi put da sam se oslobodila svojih emocija. Nisam to mogla podnijeti.  Uvijek ću pamtiti svoje poznanike i prijatelje, sve muškarce i dječake u vojnim uniformama.

Zauvijek ću pamtiti koliko su hrabre moje prijateljice! Šta su ove žene – krhke i elegantne u vrijeme mira – u stanju da urade kada je okolo rat! Njihove priče me inspirišu. Tako sam ponosna na njih. I sanjam da ih ponovo vidim", poručila je Olena.