'Neprijateljska politika' Washingtona - ratni poklič Sjeverne Koreje

Sjevernokorejski čelnik Kim Jong Il izjavio je prije par dana da će se vratiti pregovorima sa šest zemalja o nuklearnom oružju, ako u direktnim razgovorima sa Sjedinjenim Državama bude okončana – kako je rekao – "neprijateljska politika" prema Sjeveru.

Ova desetljećima stara fraza bila je razlog zašto Pjongjang ostaje privržen oružju za masovno uništavanje. Međutim, kako se čini, nije jednostavno razumjeti što Sjeverna Koreja pod time misli.

Bar na jedan način sjevernokorejska uporaba fraze "neprijateljska politika" je tačna. Kao zapovjednik koalicije Ujedinjenih naroda koja je odbila 1950. godine sjevernokorejsku invaziju na jug, Sjedinjene Države još su uvijek tehnički u ratu sa Sjeverom, kao i Južna Koreja. Sjedinjene Države još uvijek imaju oko 28.000 vojnika kako bi spriječile Sjevernu Koreju da ponovi invaziju.

Sjeverna Koreja ukazuje na američku prisutnost na Jugu, kao i na redovite vojne odbrambene manevre, kao na dokaz "neprijateljske politike", za koju Pjongjang tvrdi da opravdava njegov nuklearni program.

Širok pojam 'neprijateljske politike'

Međutim, Dan Pinkston analitičar za sjeveroistočnu Aziju pri Međunarodnoj kriznoj skupini u Seulu, kaže da sjevernokorejska široka definicija "neprijateljske politike" nije odveć određena.

"Ponekad, spomenut će konkretne stvari. Drugi put to će biti apstraktne prirode i predstavljati jednostavno osjećaj, znate, neki emocionalni osjećaj. Dakle, kako na to možete odgovoriti?"

Sjevernokorejska vlada uči svoj narod da su Sjedinjene Države započele Korejski rat. Službena propaganda podržava pjongjansku politiku "songun", odnosno, vojska na prvom mjestu, koja drži zemlju u konstantnoj spremnosti na rat po pretpostavkom da prijeti neposredni američki napad.

Posljednjih sedmica Pjongjang je objavio da je imenovanje novog američkog izaslanika za ljudska prava u Sjevernoj Koreji dokaz američkog neprijateljstva. Yang Moo-jin, profesor je sjevernokorejskih studija na sveučilištu u Seulu. On kaže da se formula "neprijateljske politike" dobro uklapa u taj politički kontekst.

Sjeverna Koreja, kaže on, koristi termin "neprijateljska politika" kako bi mobilizirala svoj narod i kreirala alarm. U drugim slučajevima, kaže profesor Yang, sjever koristi navodna američka neprijateljstva kako bi podigao ogradu između Južne Koreje i Sjedinjenih Država ili između različitih južnokorejskih političkih frakcija. Mnogi analitičari, međutim, kritiziraju američke postupke tokom administracije Georgea Busha, koji su se uklapali u kontekst "neprijateljske politike".

'Ostavština' G.W. Busha

Predsjednik Bush je nekoliko puta nazvao Kim Jong Ila "kepecom" i "tiranom". Proglasio je Sjevernu Koreju dijelom "osovine zla" i izvršio je invaziju druge članice "osovine zla" – Iraka. Neki stručnjaci vjeruju da Kim Jong Il neće nikad odustati od koncepta američke "neprijateljske politike", jer mu je potrebna za preživljavanje njegove vlade.

Brian Myers stručnjak je za pitanje sjevernokorejske propagande na jednom južnokorejskom univerzitet. Kaže da imaginarna prijetnja Sjedinjenih Država pomaže Kimu da opravda vojno jačanje uprkos krajnjoj izolaciji i siromaštvu.

"Ako je jedina stvar iz koje kao vlada izvlačite legitimnost ponos u vojnu silu, ponos u nuklearne i balističke pobjede, onda to morate servirati ljudima, baš kao što je Hitler nastavljao s invazijama na nove zemlje.To je sve što mu preostaje".

Okončavanje navodnih neprijateljstava i angažman sa Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima- kaže profesor Myers – također bi lišio Sjevernu Koreju glavnog opravdanja zašto je i dalje odvojena država od Južne Koreje.