Mutanti, radioaktivna hrana, milioni oboljelih od raka: Najveći mitovi o Černobilu

Reaktor broj 4 Černobila na sjeveru Ukrajine eksplodirao je tijekom sigurnosne provjere oko pola dva ujutro 26. aprila 1986.

U nuklearnoj elektrani Černobil eksplodirao je reaktor na današnji dan prije tačno 37 godina. Događaj je to koji je nepovratno promijenio živote stotina hiljada ljudi.

Neki su od posljedica radijacije umrli brzo, a mnogi od njih umiru i danas. Jer sovjetske vlasti prvo su skrivale da se nesreća dogodila dok se radioaktivni oblak širio Europom.

Trending

Upozorenje meteorologa građanima Bosne i Hercegovine: 'Slijedi nam burnih 24 sata, spremite se'

Više od 100 hiljada ljudi moralo je napustiti svoje domove odmah nakon nesreće, a u idućim godinama još 230 hiljada stanovnika. Grad duhova Pripjat ostao je gotovo zamrznut u 1986. godini.

Eksplozija Černobila u atmosferu je otpustila 400 puta više radijacije nego atomska bomba bačena na Hirošimu. No je li to stvarno bila najveća nuklearna katastrofa u historiji ili je samo često spominjemo jer je na europskom tlu? Oporavlja li se priroda na području koje je dobilo najviše radijacije ili je to samo privid izvana?

26.04.20. 13:47

Godišnjica černobilske katastrofe koja je mogla biti spriječena

O Černobilu i danas postoje mitovi i tajne. Ovo je pet najvećih.

Od eksplozije u Černobilu stradao je mali broj ljudi

Prema službenim izvještajima, dvije su osobe odmah umrle. Dvadeset i devet umrlo je u bolnicama, a mnogo kasnije 15 djece umrlo je od raka štitnjače kao posljedice radijacije.

Procjene budućih učinaka Černobila na zdravlje također su niske: 2006. godine u Međunarodnoj agenciji UN-a za istraživanje raka procijenili su da će do 2065. biti ukupno 41 hiljada slučajeva raka izazvanih Černobilom, u usporedbi s nekoliko stotina miliona karcinoma koji imaju druge uzroke.

No stvarne brojke mogu biti mnogo veće.

Nažalost, Bjelorusija, Rusija i Ukrajina nemaju javne spiskove smrtnih slučajeva povezanih s katastrofom u Černobilu. Ali drugi državni podaci daju grubu sliku o broju ljudi pogođenih katastrofom tijekom vremena. U januaru 2016., na primjer, ukrajinska vlada je rekla da se 1.961.904 osobe u Ukrajini službeno smatraju žrtvama černobilske katastrofe.

Ukrajina također isplaćuje odštetu za 35 hiljada ljudi čiji su supružnici umrli od zdravstvenih problema povezanih s Černobilom. U te brojke ne računaju se Rusija ili Bjelorusija, u kojima se procjene slučajeva raka i smrtnih ishoda zbog posljedica radijacije kreću u stotinama hiljada.

Černobilska nesreća imala je samo regionalne posljedice

Izvještaj UN-a o oporavku područja oko Černobila, koji se nalazi na sjevernoj granici Ukrajine, kaže da je "katastrofa pogodila Bjelorusiju, Ukrajinu i Rusiju".

No, posljedice nesreće sežu mnogo dalje. Karta padalina pokazuje da se černobilska radioaktivnost širila širom Europe.

Švedski naučnici prvi su izvijestili o incidentu jer su tamošnji nuklearni radnici uključili uređaje za detekciju radijacije dok su ulazili u postrojenja u ponedeljak ujutro nakon nesreće.

Iste godine čak sedam hiljada farmera u sjevernoj Engleskoj i južnoj Škotskoj nije smjelo prodavati svoju stoku namijenjenu mesnoj industriji. Prije nekoliko godina Francuska je zaustavila veliku isporuku radioaktivnih gljiva iz Bjelorusije.

Priroda se u zoni oko Černobila oporavlja

S vremena na vrijeme objavljuju se dobre vijesti da se ekosistem oko Černobila oporavio upravo zato što nema prisutnosti čovjeka. Snimljeni su vukovi, divlji konji i divlje svinje, brojne ptice… Pa su tako neki černobilsku zonu nazvali i rajem za životinje.

Međutim, to baš i nije tako.

Biolozi koji proučavaju male životinje poput miševa, voluharica i ptica izvješćuju o pronalasku životinja s češćim mutacijama, fizičkim deformitetima i smanjenom populacijom.

Tim naučnika s Univerziteta Texas Tech otkrio je više od očekivanih stopa mutacija kod černobilskih glodavaca izloženih niskim dozama radijacije. Znanstvenici su također primijetili abnormalnosti kod domaćih lastavica, uključujući deformirana stopala i kljunove.

Ima li u zabranjenoj zoni mutanata?

Posjetitelji često pitaju postoje li u Černobilu danas mutacije živih bića. Vukovi s dvije glave ili štakori s pet nogu? To naučnik Denis Višnjevski nikada nije vidio iako već dvadeset godina promatra razvoj biosfere u zoni zabranjenoj za ljude.

Utjecaj ionizirajućeg zračenja može s određenom vjerojatnošću izazvati promjene u strukturi organizma, ali uglavnom tako da jednostavno ograniči sposobnost organizma da (pre)živi. Višnjevski naglašava da životinje rođene s invaliditetom ionako ne mogu dugo opstati u prirodi.

Černobil je najgora nuklearna katastrofa u povijesti

Černobil se često opisuje kao najrazornija nuklearna katastrofa u ljudskoj povijesti. Business Insider, uspoređujući je s nesrećama u Fukushimi i Three Mile Islandu, smatra da je Černobil najštetniji.

Međunarodna agencija za atomsku energiju ocijenila je Černobil nesrećom nivoa sedam, najvišom mogućom ocjenom.

Nesreća u Černobilu emitirala je između 50 i 200 miliona kirija (Ci) radioaktivnosti. Prve sovjetske i američke tvornice plutonija raspršile su, procjenjuje se, 200 miliona kirija radioaktivnog materijala u okoliš kao dio svakodnevnog rada.

Dok Ugovor o zabrani nuklearnih pokusa iz 1963. godine nije stupio na snagu, nuklearne sile, uključujući Sjedinjene Države i SSSR, u pokusima su oslobodile emisije dugotrajnih radioaktivnih izotopa u milijardama kirija.

Černobil je u atmosferu ispustio i oko 45 milijuna kirija radioaktivnog joda (između ostalih elemenata) - koji apsorbira ljudska štitnjača i može uzrokovati bolesti štitnjače i rak štitnjače. Procjenjuje se da ga je u američkim i ruskim nuklearnim pokusima ispušteno oko 20 milijuna kirija, prenosi Dnevnik.hr.