Ljekari pomogli 41-godišnjem alkoholičaru da se ubije

Zahtjev Marka Langedijka – odobren je, što je naišlo na veliko negodovanje svjetske javnosti...

Langedijk je sam odredio datum svoje smrti i prije tog trenutka pio je pivo i vino, jeo omiljenu hranu i šalio se s članovima obitelji. Potom je došao medicinski tim i pomogao mu da umre.

Inače, u Holandiji je prošle godine na ovaj način umrlo 5,500 ljudi. Zakon o potpomognutom samoubistvu u Holandiji je donesen prije 16 godina i primjenjivao se samo za teške bolesnike, no nedavno je promijenjen pa se eutanazija omogućila i za socijalne slučajeve, ovisnike... jedna od onih koja je zatražila eutanaziju, i odobrena joj je, bila je i 20-godišnja žrtva seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu. Doktori su joj dali odobrenje jer su vjerovali da ne može živjeti s posttraumatskim stresnim poremećajem.

Slučaj Marka Langedijka objavljen je u tamošnjim medijima, koji navode da je Mark, s bratom Marcelom i sestrom Angelom imao mirno, lagano i sretno djetinjstvo. Ipak, obitelj Langedijk prije osam godina saznala je da Mark ima ozbiljan problem s alkoholom.

„Psiholozi, psihijatri, cijeli tim ljekara... svi su pokušali da mu pomognu, ali Mark nikome nije uspio objasniti kako se osjeća“, ispričao je njegov brat Marcel i nastavio: „Bio sam jako ljut na njega. U početku, radili smo sve što bi i većina: pomagali. Moji roditelji, pogotovo. Usvojili su njegovo dvoje djece, brinuli se o njemu nakon raspada njegovog braka, našli mu smještaj, omogućili liječenje, dali mu novac, podršku i neograničenu ljubav.

U osam teških godina prošli su 21 rehabilitaciju, liječenje, bolnice i opet su vjerovali u sretan kraj.“

Ipak, Marcel je kazao, njegov brat vraćao bi se „čaši“ pored svega i, onda, odlučio je da više ne može i da je najbolje rješenje da umre. „Nismo to dobro podnijeli, eutanazija je za ljude s karcinomom, za one u velikoj patnji, ne za alkoholičare!“

Ipak, Mark je insistirao: „Ne mogu više, dosta je“. Kao dokaz, ponudio je svoj dnevnik, za koji obitelj Langedijk kaže da je bila potresni koktel boli, alkohola, samoće i tuge. Podnio je zahtjev za eutanaziju. Doktori su odobrili. Mark Langedijk zaželio je da umre 14. jula – „to je dobar dan da se umre“, govorio bi.

Tog dana, u porodičnoj bašti okupili su se članovi obitelji Langedijk. Mark je pio pivo, jeo sendviče sa šunkom i sirom, te ćuftete. Ljekari su došli u 15 i 15. Marku su objasnili šta ga čeka – dat će mu prvo fiziološki rastvor, zatim lijek koji će ga uspavati, a onda i injekciju koja će mu zaustaviti srce.

„U tom smo trenutku svi plakali, čak i Mark. Ipak, kad su ga pitali još jednom da li je siguran da to zaista želi, rekao je 'apsolutno, vrijeme je da umrem'. Mark je popio još čašu vinu, ispušio cigaretu i legao posljednji put... sve je bilo brzo gotovo“.

Priča o Marku Langedijku odjeknula je svijetom, i mnogi smatraju da je ovo bila pogreška i da se apsolutno ne smije dozvoliti ovisnicima i duševnim bolesnicima eutanazija, te da je jedino rješenje terapija. S druge strane, dio ljudi navodi da je ovo bila njegova lična odluka i da su posljedice života teškog alkoholičara jezive, ne samo za njega, već i za cijelu obitelj...