Lažna debata o napadu na Iran

Iako se u javnosti stvorio utisak da postoji ozbiljna debata među ekspertima o tome da li bi (ovogodišnji) eventualni izraelski napad na Iran bio opravdan ili ne, takva debata ne postoji. Ili, pravilnije, ta debata je jednaka onoj o klimatskim promjenama – kredibilni eksperti su zapravo nadmoćno u stavu 'protiv'.

Naime, Nicholas D. Kristof, kolumnista New York Timesa, piše kako je većina stručnjaka o sigurnosti s kojima je razgovarao ocijenila kako bi taj napad bio izrazito loš potez.

Anne-Marie Slaughter, profesorka na Princeton univerzitetu koja je prethodno radila kao viši zvaničnik State Departmenta u administraciji Baracka Obame, navela je kako ne poznaje nijednog sigurnosnog eksperta koji bi sada preporučio vojni napad na Iran.

Geopolitički slijepci

Bivši čelnik Odjeljenja za bliskoistočne poslove u američkoj Odbrambeno-obavještajnoj agenciji W. Patrick Lang također je kazao kako većina stručnjaka u ovom polju – sem onih koji su duboko zagilibili u neokonzervatizam i slijepi su na gepolitičku realnost – smatraju da bi napad bio loša ideja.

Još je suviše rano odlučiti se za vojnu akciju, dodala je Michèle Flournoy, koja je upravo odstupila s pozicije trećeg čovjeka Ministarstva odbrane SAD. „Pa upravo smo na sredini procesa povećanja sankcija na Iran, koji je već pod pritiskom nikad težih sankcionih mjera, a sad trebamo dodatno opteretiti aparaturu udarom na centralnu banku, proizvodnju nafte...

U Iranu je loše, a postat će još gore. Stoga većina cijeni da im trebamo dati vremena da sve to procesuiraju.“

Američki zvaničnici su duboko uznemireni iranskim nuklearnim programom, iako se strah ne zasniva toliko na upotrebi nuklearnog oružja protiv Izraela ili bilo kog drugog. Veći strah javlja se jer će druge zemlje pratiti Iran ako ovi testiraju i rasporede nuklearno naoružanje. Druge zemlje uključuju Saudijsku Arabiju, Tursku i Egipat, što bi moglo voditi novom rastu nuklearnih snaga

Kristof je iznio pet tačaka koje su eksperti izdvojili kao razloge protiv vojnog udara na Iran. Prva je što bi se nuklearni program Irana unazadio za period od jedne ili možda tri godine, nakon čega bi se tek razvio, sa domaćom podrškom jačom nego ikada. Druga tačka je taj što to ne bi bio 'samo jedan napad': moralo bi se udariti na brojne lokacije, ali i ubiti naučnici koji vode program, što podrazumijeva i civilne žrtve. Ovim bi se rasplamsala mržnja muslimanskog svijeta prema Izraelu – i Americi – a koalicija koja pritišće Iran kroz sankcije mogla bi se i raspasti.

Pod trećim protivnim argumentom, navodi se kako bio regionalni rat na Bliskom istoku vjerovatno sa sobom povukao i SAD. Iran bi odgovorio sponzoriranjem napada na američke mete diljem svijeta. Sljedeća tačka je poremećaj u izvozu nafte iz Perzijskog zaljeva, što bi udarilo globalnu ekonomiju koja bi se borila sa visokim cijenama nafte, a pod petim razlogom protiv napada na Iran navode se sankcije i cyber-napadi na iranske zvaničnike što udara na nuklearni program uz mnogo manji rizik.

Kristof priznaje da i ove ocjene mogu biti pogrešne, te podsjeća na izraelske napade (1981) na irački Osirak reaktor, te na na sirijsko Osirak postrojenje (2007). Obje akcije prošle su glatko i bez osvete, a nuklearni programi ovih zemalja unazađeni su mnogo ozbiljnije nego su eksperti predvidjeli. Sa druge strane, postoje jaki razlozi zbog kojih treba misliti da je Iran drugačiji, pogotovo jer je njihov nuklearni program rasprostranjeniji, te ozbiljnije zaštićen.

Netanyahuovi pokliči

Treba podsjetiti i da je izjava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji udara u bunjeve rata, vrlo lako mogla osnažiti Iran. “Stalne prijetnje vojnom akcijom prije će ih podstaći da se razvijaju nego što će ih odvratiti od bilo čega“, ocijenila je profesorka Anne-Marie Slaughter.

Kristof navodi da su šanse izraelskog napada na Iran, vjeruju upućeni, 50 naspram 50. On priznaje da je nemoguće znati da li bi ovaj rat udario na svjetsku ekonomiju i kako bi se razvijao, no Kristof je eksplicitan: zavarava se svako ko misli da zna šta bi se moglo desiti.

Jasna je samo jedna činjenica. Pored Netanyahuovih pokliča i sličnih poziva, skoro svaki ekspert je stava da bi vojni napad u ovom vremenu bio katastrofalno loša zamisao. I to nije debata, već konsenzus.