Kćerka Saddama Husseina prvi put otvoreno o smrti svog oca

U tišini su sjedili pred televizorom u Ammanu, glavnom gradu Jordana, gdje je potražila utočište poslije američke invazije 2003. godine. Deset godina nakon toga, dala je prvi interview za medije.

"Detalji smrti su ružni i bolni, ali bila je to hrabra smrt", rekla je ona za CNN.

Njen otac otišao je uzdignute glave na vješala. Kada mu je krvnik stavio omču oko vrata, iračka televizija prekinula je prijenos. Tek nekoliko sati kasnije pojavila se snimka samog pogubljenja snimljena mobilnim telefonom.

"Bila je to smrt kojom se mogu ponositi ja, ali i moja djeca. Smrt je to kojom se mogu ponositi svi koji su ga voljeli", pričala je Raghad, ali i sama priznaje da nikad nije mogla da odgleda snimak posljednjih trenutaka nekad najmoćnijeg čovjeka Iraka.

Tadašnji američki predsednik George Bush pohvalio je Iračane i odmah poslije Saddamove smrti rekao: "Pogubljenje ne bi bilo moguće bez odlučnosti iračkog naroda u stvaranju društva vladavine prava".

Raghad kaže za novog američkog predsjednika Donalda Trumpa da je različit od svojih prethodnika.

"Tek je došao na poziciju vođe, ali je očigledno da ima visok nivo političkog senzibiliteta. Razotkrio je sve greške svojih prethodnika, a posebno kada je riječ o Iraku. To znači da je svjestan grešaka u Iraku i svega što se dogodilo mom ocu", ispričala je Raghad.

Iako za sebe kaže da je daleko od politike, iračke vlasti su je više puta optužile da podržava antidržavnu frakciju koja im je u tom trenutku najviše smetala. Nekada su je optuživali da i dalje podržava zabranjenu stranku Baath, a u posljednje vrijeme da daje podršku Islamskoj državi.

"Naravno da nemam nikakve veze s tom grupom ili bilo kojim ekstremistima. Ideologija čitave moje porodice nema bilo kakve sličnosti s ekstremistima", tvrdi Raghad. 

Kad se prisjeti vladavine svog oca, kaže da je država bila stabilna. U Iraku tada nisu mogle slobodno da djeluju ni Islamska država ni bilo koja slična organizacija.

"Za mene je on bio heroj, simbol milionima ljudi. Bio je borac i znao je da njegov kraj neće biti jednostavan. Slažem se. Ponekad je bilo brutalnosti i ja to ne mogu da podržim. Međutim, Irak je država kojom nije lako upravljati".

Tokom osamdesetih godina, kada je njen otac masovno ubijao šiite i Kurde, ona kaže da je bila samo tinejdžerka i da ništa nije znala.

Uostalom, udala se kad je imala samo 15 godina. Suprug joj je bio Hussein Kamel, jedan od najviših vojnih funkcionera zadužen za razvoj iračkog nuklearnog i biološkog oružja. Sestra Rana udala se za Kamelovog brata, a 1995. godine obje su sa porodicama pobjegle u Jordan. Nije prošlo ni godinu dana, a Saddam ih je nagovorio da se vrate. Tri dana kasnije, vojnici su ubili braću Kamel.

"Bilo je to nevjerojatno teško vrijeme za mene. Našla sam se rastrgnuta između dvije porodice. S jedne strane bili su moj otac i braća, a s druge suprug i djeca", priča Raghad i kaže da njena djeca ne zamjeraju Saddamu ubistvo oca. 

"Teško je to normalnim ljudima da objasniš. Porodice vladara nisu obični ljudi i ponekad je teško razumjeti kompleksnost naših života", kaže Raghad.

Ona sada živi u Jordanu gdje joj je kraljevska porodica pružila utočište poslije američke invazije 2003. godine. Ipak joj nedostaje domovina. 

"Irak je moj. Moje porodice i mojih predaka. Irak pripada svima nama. Bilo bi potpuno normalno da se jednom vratim", kaže ona i priča da se još uvek nada u bolju budućnost. 

"Ovo je samo trenutno stanje. Nije ovo sudbina Iraka. Rat nije vječan i naravno da se nadam" , kaže Raghad.