Kako to rade u svijetu: Zemlje u kojima je glasanje zakonska obaveza

Izaći na izbore i obaviti svoju građansku dužnost jedna je od glavnih karakteristika modernog demokratskog društva. Mnogi u tome vide svoju mogućnost da izraze ili ne izraze podršku vladajućoj politici, pokrenu promjene u državi iz koje dolaze i budu dio političkog sistema svoje zemlje. 

Ipak, veliki je broj onih, posebno u nerazvijenim zemljama, koji izborima ne pridaju veliki značaj, te je za njih izborni dan isti kao i svaki drugi. Razloga za takvo ponašanje je mnogo - od gubljenja nade u bolje sutra, pa do generalne apatije stanovništva i nezainteresiranosti za političku situaciju u zemlji.

Kako bi izbjegli da izlaznost na izborima bude mala, u pojedinim zemljama svijeta uvedena je mjera obaveznog glasanja za građane. To podrazumijeva da svi koji steknu glasačko pravo moraju to pravo i iskoristiti, a ukoliko se to ne desi, predviđen je spektar kazni.

U Australiji, na primjer, teško možete naći izgovor za neizlazak na izbore. Jedino validno opravdanje koje možete priložiti je ljekarska potvrda o bolesti ili blagovremena najava da u tom trenutku nećete biti na mjestu održavanja izbora. Ukoliko se, ipak, ne pojavite na biračkom mjestu čeka vas kazna od 20 do 55 australskih dolara, u zavisnosti od nivoa izbora. Sve je to dovelo do toga da u Australiji izlaznost na izbore iznosi oko 91 posto.

Bolivija - ne izaći na izbore znači odustati od plaće naredna tri mjeseca

Bolivija je možda jedna od najrepresivnijih država kada je riječ o glasanju. Svaki birač dobije karticu koja je potvrda da je izašao na izbore, a ukoliko nemate ovu karticu, možete računati da nećete dobiti plaću naredna tri mjeseca.

Još jedna država prilično je stroga kada je riječ o izborima. Ukoliko u Belgiji ne izađete na izbore, suočit ćete se s novčanom kaznom, ali ono što je još teže jeste podatak da, ukoliko u roku od 15 godina, ne sudjelujete u bar četiri izborna procesa, možete izgubiti pravo na glasanje u trajanju od 10 godina. Također, oni koji ne glasaju, teško mogu dobiti posao u javnom sektoru. Ne čudi da je izlaznost u ovoj zemlji oko 90 posto.

Grčka se veoma često navodi kao glavni primjer države u kojima je glasanje obavezno, a prema nekim podacima ovakva praksa seže još iz antičkog doba. Ipak, tokom vremena došlo je do promjena izbornog zakona, tako da u ovoj zemlji još uvijek postoji obavezno glasanje, ali se ne primjenjuje, odnosno za neizlazak birači neće imati formalne sankcije. Formalne kazne nekada, međutim, ne moraju biti najteže – u Italiji glasanje nije zakonski obavezno, ali roditelji se mogu naći u određenim poteškoćama ako nisu glasači, na primjer moglo bi im biti teže upisati djecu u vrtić. 

Luksemburg je još jedna država u kojoj na izbore morate izaći, a izbor na izbor imate samo ukoliko ste stariji od 70 godina, tako da je izlaznost i u ovoj zemlji veća od 90 posto. Ipak, nije neophodno da u nekoj državi izbori budu zakonski obavezni, pa da se zabilježi i veliki odziv birača, a Danska je pravi primjer za to. U ovoj zemlji, u kojoj građani mogu sami odlučiti da li će nekome dati svoj glas, godinama je izlaznost veća od 80 posto.

I u Švedskoj je slično: Ambasador Fredrik Schiller u intervjuu za Radiosarajevo.ba kaže kako se ova zemlja ponosi sa 85% izlaznosti. Pročitajte:

Fredrik Schiller, ambasador Švedske: Reforme moraju početi već narednih sedmica