Kako je sirijska učiteljica postala snajperista

Njena slava širi se Aleppom. Njeni saborci je zovu "Guevara", ali za većinu stanovnika tog grada poznata je kao "ženski snajper", piše Telegraph.

Sa punim šanžerom i prstom na obaraču gleda kroz snajperski nišan njene belgijske puške FN, sa rupe veličine šake, u snajperskom gnijezdu, u jednom od najopasnijih mjesta na prvoj liniji.

"Obožavam borbu. Kada vidim da je jedan od mojih drugova ubijem osjećam da moram uzeti oružje u ruke i osvetiti se", rekla je.

Obučena u zelene kaki hlače, sivi džemper, uski hidžab i maskirnu jaknu, 36-godišnja Guevara čisti i puni svoju pušku sjedeći u razrušenoj zgradi nekoliko metara od patrole vladinih trupa.

Uprkos ratu njen izgled je besprijekoran, njene obrve su perfektno oblikovane, oči našminkane. Kožne čizme sa visokim petama i zlatna narukvica ističu njenu ženstvenu stranu.

Ženski borci u sirijskom konzervativnom muslimanskom društvu su rijetki i često se njihovo ponašanje smatra neprikladnim, ali Guevara je zaslužila poštovanje svoje grupe od 30-ak saboraca, nekih starih i oko 16 godina.

Guevara objašnjava da nije lako biti snajperista. "Morate biti brzi, oprezni i pametni da im ne dopustite da vas pogode", rekla je.

"Sve što trebate je biti strpljivi i čekati više sati".

Kroz malu rupu u skrovištu ona posmatra vladine vojnike na manje od 200 metara kako prolaze među civilima koji pokušavaju nastaviti sa svojim životima.

"Civili idu kući u kasno poslijepodne. Kada je ulica čista imate veliku šansu da pogodite vojnika. Mislim da sam ubila vojnike. Nikad ne možete biti u potpunosti sigurni da li su mrtvi, ali ih ja pogađam najmanje četiri do pet puta", rekla je Guevara.

Njen ton dok priča o ubijanju vladinih vojnika je fanatičan: "Ubijanje čini da se osjećate dobro. Kad god pogodim jednoga ja viknem 'Da!'".

Ono što motiviše ovu bivšu nastavnicu engleskog jezika je lična tragedija. Nekoliko mjeseci ranije njena djeca, dječak i djevojčica ubijeni su u zračnom napadu koji im je razorio dom.



"Moj dječak se plašio bombi i pitao me šta se dešava, rekla sam mu 'moj sine, obećavam da ću braniti tvoju budućnost', neću zaboraviti krv svoje djece i obećavam da ću se osvetiti", rekla je ona.

Ova Sirijka palestinskog porijekla naučila je koristiti pušku tokom rata, u vojnom kampu za obuku u Libanu, koji su držali pripadnici Hamasa.

U Siriji se već duže vrijeme bori za svoj cilj. "Kada sam bila student univerziteta u Aleppou, nekoliko godina prije nego što je počeo ustanak, napravili smo opozicione novine. Ofrmili smo i političku partiju za Palestince i u tajnosti držali sastanke gdje smo diskutovali kako da svrgnemo Bashar al-Assadov režim.

Oni su učestvovali u protestima koji su počeli u martu 2011. godine.

Ostavila je prvog muža jer nije bilo "dovoljno revolucionaran". I kada joj njen novi muž, komandant pobunjeničke brigade, nije htio dozvoliti odlazak u borbu s njim zaprijetila je da će i njega ostaviti.

"Rekla sam, imam snage da držim pušku, zašto se onda ne mogu boriti?"

Zbog čelične volje svoje žene, muž je Guevaru naučio vještinu "snajperisanja".

Guevara prizna da se nekad u noći budi u plaču, istraumirana ličnim gubitkom i užasima kojima je svjedočila.

"U zadnjih nekoliko mjeseci vidjela sam više od stotinu tijela. Previše ljudi je poginulo u zračnim napadima i granatiranjima. Mnogo puta sam izbjegla smrt. Jednom je bomba eksplodirala u blizini ranjavajući ljude sa kojima sam bila u automobilu. Pomislila sam 'o moj Bože smrt je blizu'".