Je li vrijeme za seksualnu revoluciju?

Tekst poznate američko-egipatske novinarke Mone Eltahawy naslovljen sa Zašto nas mrze?, u kojem autorica tvrdi da muškarci u arapskom svijetu naprosto mrze žene oko sebe, potaknuo je žustru debatu u vezi sa položajem žena u zemljama poput Egipta, Maroka i Saudijske Arabije, piše Guardian.

Tekst se bavi mizoginijom na Bliskom istoku, a Eltahawy poentira da je revolucija bila i prošla, a da su žene arapskog dijela svijeta ostale u istom položaju u kakvom su bile i ranije. U egipatskom parlamentu u kojem ima 500 novih parlamentaraca samo je osam žena među njima, a među predsjedničkim kandidatima ne postoji niti jedna. Nasilje u porodici, prisilni brakovi i mutilacija genitalija još uvijek su dio nepromijenjenog odnosa prema ženama u regionu koji broji 350 miliona ljudi. 

Mona Eltahawy

"Nakon svih tih revolucija, smatra se da je sve u redu sve dok su žene pokrivene, zatvorene u kući i dok im je onemogućeno kretanje automobilom, dok trebaju dozvolu muškarca da putuju i dok se ne smiju udati niti razvesti dok to ne odobri muški zaštitnik.", kaže Eltahawy. Politički i ekonomski sistem koji pola čovječanstva tretira kao životinje mora biti uništen skupa sa drugim oblicima tiranije, smatra ona.

Argumenti koje Eltahawy iznosi su: 90 posto Egipćanki koje su ikad bile udate doživjele su mutilaciju genitalija, uime čednosti; nijedna arapska zemlja ne nalazi se među 100 nacija u kojima vlada jednakopravnost spolova; Saudijke završavaju na sudu ako se usude voziti auto i naravno - žene su pokrivene zbog seksualnih nagona muškaraca.

Međutim, nisu sve žene u arapskom svijetu blagonaklono reagovale na tekst egipatske novinarke.

"Slažem se sa većinom onoga što ona govori, ali mislim da se ne radi o muškarcima koji mrze žene, nego o tome da monoteističke religije mrze žene. One iznova ohrabruju patrijarhalne standarde i šablone koji su osmišljeni u dalekoj prošlosti. Nema harmonije između monoteizma i prava žena - one uče da se ženama trebaju oduzeti prava i dostojanstvo", smatra Joumana Haddad, libanonska književnica i novinarka. 

Joumana Haddad

Sarah Naguib, egipatska politička aktivistkinja, kaže: "Gotovo je uvredljivo i samo pitanje da li arapski muškarci mrze arapske žene. To liči na tvrdnju da su svi muslimani teroristi ili da su svi Jevreji zli."

Lina Ben Mhenni, blogerica i profesorica iz Tunisa koja je prošle godine nominovana za Nobelovu nagradu za mir, također smatra da takve generalizacije nisu u redu. "Ako me danas smatraju za blogerku koja se bori za prava žena jednako kao i za prava drugih grupa, to je zato što imam oca koji je veći feminista nego što sam ja sama.", kaže Mhenni i dodaje: "Da bi se razumjela diskriminacija žena moraju se pogledati svi historijski, društveni i politički faktori koji leže iza nje. Arapski režimi su uvijek ograničavali naše horizonte, školske sisteme i pristup kulturi, što je bila strategija za manipulaciju masom."

Joumana Haddad smatra da nisu isključivo muškarci krivi za današnji položaj žena u arapskom svijetu:

"Mnoge žene podržavaju negativne stavove o ženama, odobravaju alfa-mužjake, učvršćuju patrijarhalni sistem, podređenost i finansijsku ovisnost žena. Postoji mnogo žena koje ne vjeruju da se žena treba baviti biznisom ili zahtijevati svoja politička prava".

Iako to možda jeste tačno, zastupnica u libanonskom parlamentu Sethrida Geagea podsjeća da su libanonski zakoni usmjereni protiv žena:

"Ne postoji zakon koji štiti žene od nasilja u porodici. Muškarac može tući, pa čak i silovati svoju suprugu, a neće odgovarati za to. Prije samo dva mjeseca u parlamentu je prošao zakon koji zabranjuje ubistva iz časti - prije toga, otac ili brat su mogli ubiti ženu ako bi ona učinila nešto nemoralno i za to bi bili kažnjeni sa najviše dva mjeseca u zatvoru."

Drugi podsjećaju da su žene u arapskom svijetu samo jedna od grupa čija su prava ugrožena. Novinarka Nesrine Malik piše: 

"Da, u Saudijskoj Arabiji ženama nije dopušteno da voze auto, ali ondje ni muškarci ne mogu izabrati vlast. U Sudanu žene ne smiju nositi hlače, ali su etničke manjine također marginalizovane i ugrožene. Zbog toga moramo sagledati širi kontekst i sve potrebne reforme."

Marokanska filmska rediteljka Laila Marrakchi također smatra da je problem u generalnoj represiji koja vlada u ovim društvima:

"Radi se o strahu od žena, a ne mržnji. Među muškarcima u arapskom svijetu je toliko frustracije, počev od seksualne frustracije, preko frustracije zbog nepostojanja slobode mišljenja, do nepostojeće političke slobode."

Univerzitetska profesorica u Tunisu, Saloua Karoui Ounalli zato smatra da je arapskom svijetu nužno potrebna seksualna revolucija.

"Međutim, sada nije najbolje vrijeme za to. Najprije se mora desiti kulturalna revolucija koja bi naučila ljude kako da kritički promišljaju, kako da prihvate različite kulture, da vide da je arapska kultura samo jedna od hiljada kultura u svijetu."