Godina dana ustanka protiv Asada

Prije tačno godinu dana je započela pobuna protiv sirijskog vlastodršca Bašara al Asada. Pobuna je eskalirala u krvoproliće i građanski rat sa hiljadama mrtvih i izbjeglih. Kraj nasilja, tako se bar čini, nije na vidiku, piše DW.

Sve je počelo protestom studenata 15. marta 2011. Oni su tražili reforme i ostavku predsjednika Bašara el Asada. Asad je tada oštro odgovorio:"Nema kompromisa s teroristima, koji naoružani šire haos. Nema kompromisa s onima, koji su se sa strancima urotili protiv nas".

Pritom su za njega teroristi, o kojima priča, i tada uhapšeni učenici koji su pisali parole o slobodi na zidove. Uzrok tadašnjeg početka pobune su bili uzrujani roditelji koji su zahtijevali da se njihova djeca puste na slobodu.

Demonstracije postaju sve masovnije
"Bašar na vješala", uzvikuju već uskoro nakon toga demonstranti. Režim uzvraća pucnjevima na nenaoružani narod, hapšenjima i mučenjima.

Homs zatim postaje uporištem pobunjenika, ali i glavnom metom napada Asadovih trupa. Kobno, prije svega za stanovništvo koje bez oružja stoji nasuprot do zuba naoružanim Asadovim vojnicima.

Za to vrijeme Asad već odavno vođeni građanski rat potpiruje rečenicama poput ove: "Mi ne ubijamo svoj narod. Nijedna vlada na svijetu ne ubija vlastiti narod. Takvo što rade samo luđaci".

Razjedinjena opozicija
Već odavno se postavlja i pitanje: je li sirijska oporba ustvari jedinstvena? Dobar poznavatelj Sirije Hillal Khashan s Američkog Univerziteta u Bejrutu kaže: "Sirijci su religijski i etnički podijeljeni. Opozicija nejedinstvena. Čak ni sirijsko Nacionalno vijeće kao najvažnija opoziciona grupacija nije istog mišljenja. A i međunarodna zajednica ne govori uglas - Zapad odbija da intervenira u Siriji, navodeći da bi to trebale preuzeti arapske zemlje. Ali ni Arapi nisu jedinstveni".

Kina i Rusija blokiraju rezolucije
Dva puta su rezolucije koje su trebale biti usmjerene protiv nasilja Asadovih trupa propale zbog protivljenja Kine i Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a. Ove dvije zemlje se zaštitnički odnose kad je u pitanju Asad te prodaju oružje režimu u Damasku. Vlade u Moskvi i Pekingu smatraju da ih je Zapad prevario zbog Libije. Kina i Rusija se naime nisu protivili rezoluciji o Libiji, ali im je teška vojna intervencija na strani pobunjenika i protiv Gadafija otišla predaleko.

Profesor Hillal Kashan smatra da u Siriji neće doći do intervencije Zapada: "Troškovi i posljedice bi bile ogromne: sirijska vojska je puno jača nego Gadafijeva. Intervencija bi bila samoubojstvo. No, što duže bude trajao ovaj konflikt, utoliko je manja vjerovatnoća da će većina naroda dalje šutjeti. U dogledno vrijeme će narod srušiti zid straha i okrenuti se protiv režima."