Doživotni zatvor bez opcije pomilovanja – za djecu

Iako je imala samo 15 godina, sudilo joj se kao odrasloj osobi, umjesto kao maloljetnici. Da joj se sudilo kao maloljetnoj osobi, u obzir bi bile uzete neke okolnosti kao što je njena mladost, problematična obitelj te podložnost rehabilitaciji

Ova tridesetšestogodišnjakinja jedina je žena u državi Illinois koja služi kaznu doživotnog zatvora bez mogućnosti pomilovanja za kazneno djelo koje je počinila dok je još bila dijete. Zajedno s drugom dvojicom optuženika, osuđena je 1993. zbog ubistva dva pripadnika suparničke bande. Zločin je počinjen neposredno prije njenog šesnaestog rođendana u maju 1992, javlja Amnesty International.

U vrijeme počinjenja zločina, Montanez je bila je tinejdžerica čije je djetinjstvo bilo obilježeno fizičkim, seksualnim i psihičkim zlostavljanjem. Odgojio ju je očuh, brutalni plaćenik bande kojeg su se svi bojali, a koji je učio Jacqueline da bude njegov “mali vojnik”. U dobi od devet godina počela se drogirati i piti alkohol te se na kraju pridružila uličnoj bandi koja se sukobljavala s bandom njenog nasilnog očuha. U nekoliko je navrata bila hospitalizirana zbog predoziranja i psihičkih kriza.

Danas je u zatvoru za odrasle, nakon što je provela više od pola svog života iza rešetaka, izrasla u potpuno drugačiju osobu.

Samo u Americi

“Ne prođe dan a da ne poželim da sam ja ta koja je mrtva. Oni su bili ljudi, oni su bili nečiji očevi i nečija djeca.”

Stekla je diplomu ekvivalentnu diplomi za završenu srednju školu, prošla je gotovo sve dostupne obrazovne i strukovne programe te je postalacertificirana trenerica pasa koji pomažu osobama s invaliditetom. Poučava i vodi mlađe zatvorenice te je veoma aktivna u duhovnim programima koji se nude u zatvoru. “Počinila sam zločin, ali nisam onakva kakva tvrde da jesam.”

„Osuđivati djecu da umru u zatvoru u suprotnosti je s temeljnim načelima ljudskih prava koja priznaju nezrelost djece i njihovu posebnu sposobnost za razvoj i promjenu,“ izjavio je Rob Freer, istraživač Amnesty Internationala za Sjedinjene Američke Države.

„SAD se moraju pridružiti ostatku svijeta u ukidanju doživotne zatvorske kazne za djecu.“

Jacqueline Montanez

Diljem SAD-a, oko 2,500 žena i muškaraca služi doživotnu kaznu zatvora bez mogućnosti pomilovanja za kaznena djela koja su počinili dok su bili mlađi od 18 godina. Prema saznanjima Amnesty Internationala, nijedna druga zemlja u svijetu ne izriče ovu kaznu djeci.

Doživotnim zatvaranjem djece bez mogućnosti puštanja na slobodu, SAD krše međunarodno pravo. To uključuje i Konvenciju UN-a o pravima djeteta koju su potpisali, obvezujući se time da neće kršiti cilj i svrhu Konvencije dok odlučuju o ratifikaciji. Obamina administracija izjavila je u 2010. da se zalaže za  ratifikaciju, ali SAD još nisu ratificirale ovaj sporazum. Jedina su zemlja na svijetu, uz Somaliju, koja to još nije učinila.

„Izoliranost SAD-a po pitanju ratifikacije Konvencije UN-a o pravima djeteta odražava širu američku nevoljkost da se pridruži međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima i ispoštuje ih“, navodi Amnesty.

Na međunarodnoj razini, SAD tvrde da se zalažu za ljudska prava, tj. da su prve u svijetu u zaštiti ljudskopravaških načela. „Međutim, te tvrdnje se ne pokazuju istinitima kad se preispita uspjeh SAD-a u ratifikaciji i provedbi međunarodnih sporazuma,” navodi Rob Freer.

Nema sumnje...

Freer ističe da čak i kad su ratificirale neke temeljne sporazume o ljudskim pravima, SAD su često pokušale interpretirati svoje ugovorne obveze na način koji potkopava neke ključne zaštitne mjere i načela tih sporazuma

“Nema sumnje da će SAD nastaviti sebe predstavljati kao progresivnu silu na polju zaštite ljudskih prava, ako ne i kao najprogresivniju silu na svijetu na tom području,” ističe Freer.

“Međutim, bez značajnih promjena u zakonodavstvu, politikama i praksama, ovakve tvrdnje i dalje će biti oprečne činjenicama s terena, bilo da se radi o dugoročnim pritvaranjima i nepravičnim suđenjima u Guantánamu, izostanku odgovornosti za kršenja ljudskih prava u ime borbe protiv terorizma, kontinuiranom posezanju za izricanjem smrtne kazne, ili o izricanju doživotne kazne zatvora bez mogućnosti pomilovanja djeci.“