Bashar al-Assad preuzima Miloševićeve metode

Specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija (UN) i Arapske lige za Siriju Kofi Annan poručio je u utorak Vijeću sigurnosti UN-a da je njegov mirovni plan posljednja nada da se spriječi da Sirija uđe u potpuni građanski rat. Njegov plan o upostavi primirja i političkog dijaloga još nije zaustavio borbe uprkos tome što je što prekid vatre zvanično objavljen prije mjesec dana.

Plan međutim, nije, osporio činjenicu da je Sirija, zapravo, već uvučena u građanski rat, piše Tony Karon u komentaru u američkom magazinu Time, prenosi Fena.  

Skoro 15 mjeseci nakon izbijanja sirijske pobune, jasno je da je predsjednik Bashar al-Assad već izbjegao sudbinu koja je zadesila egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i libijskog čelnika Muamera Gadafija. Assad je umjesto toga preuzeo metode bivšeg srpskog diktatora Slobodana Miloševića. 

Ratom do cementiranja pozicije

Političko nasilje u Siriji nekada je bilo glavna vijest u naslovnicama zapadnih novina, gdje se u izvještajima navodilo da je njegova sudbina nalik na sudbine koje su zadesile Mubaraka i Gadafija. 

Današnja Sirija, međutim, više je odjek balkanskih ratova u ranim 1990-im godinama nego početka Arapskog proljeća. Ovaj brutalni građanski rat suprotstavlja suparničke zajednice jednu naprema drugoj, dok zapadne sile izgledaju paralizirane, a primirje se krši na obje strane. 

Prije skoro dvije decenije, u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, srpske snage pod vodstvom predsjednika Slobodana Miloševića, i njegovi štićenici iz reda bosanskih Srba pokrenuli su rat kako bi podijeli BiH i proširile teritoriju pod srpskom kontrolm kroz užasavajuću kampanju etničkog čišćenja, termina koji se više ne navodi u zapadnim medijima, ali je u to vrijeme bio groteskni eufemizam za pogrome bosanskih muslimana i Hrvata. 

Rat je počeo skoro mjesec dana nakon što su glavni protagonisti potpisali mirovni plan nazvan po njegovim tvorcima, britanskom diplomati, lordu Peteru Carringtonu i portugalskom diplomati, ambasadoru Joseu Cutileiru. 

„Nakon toga su uslijedile godine brutalnog rata prije nego što je NATO počeo da primjenjuje zonu zabranjenih letova u 1994. i na kraju je pojačao svoj angažman kako bi prisilio strane u sukobu da u novembru 1995. prihvate mirovni sporazum u Daytonu u Ohaju, kojim niko nije bio zadovoljan.

Jedan od potpisnika bio je Milošević, koji je cementirao svoju poziciju kroz rat, tako da je na kraju postao nezaobilazan za postitanje mira“, piše u komentaru Tony Karon. 

Od protesta do sektaškog rata

Pravda je čekala pet godina prije nego što je Miloševića svrgnuo srpski narod i poslao ga da se suoči sa suđenjem za ratne zločine u Haagu, gdje je i umro. Izgleda da je „sirijski predsjednik al-Assad odlučio da u ranoj fazi sirijskog sukoba radije preuzme ulogu Miloševića nego Gadafija, i do sada čini prilično dobar posao u tome.“ 

Sada, kada je proteste protiv svoje vladavine pretvorio u sektaški građanski rat, on je izbjegao zahtjeve da odstupi s vlasti. Umjesto toga, mirovni planovi sada su usmjereni na zaustavljanju nasilja. Evropa je sada usmjerena na zaustavljanje ekonomske katastrofe izazvane finansijskom krizom, dok su SAD, kao i u 1992, u stanju recesije i usmjerene su na kampanju za predsjedničke izbore, piše Tony Karon u Timeu.