Asma al Asad: Od "pustinjske ruže" do "prve dame iz pakla"

Stručnjaci ističu da je njen intervju znak samopouzdanja režima.

„Kosa joj je bila ukovrčana s ukusom, šminka je bila bez greške i diskretna. Ton Asme al Asad bio je također besprijekoran dok je davala svoj prvi televizijski intervju poslije osam godina“, počinje Guardian tekst.

Kako navodi britanski list, blagim londonskim akcentom rekla je da je osjetila „bol i tugu“ kada se susrela s povrijeđenima i onima koji su ostali bez svojih bližnjih u sukobu, zbog čega im je ponudila pomoć.

„Da li biste ih vi mogli ignorirati? U Siriji vjerujemo u držanje svoje reci. To je važno“, kaže ona.

Guardian naglašava da u intervjuu nije pomenuta činjenica da njen muž Bašar al Asad nastavlja bacati bombe na civile, iako je pomenuto da postoji velika patnja na obje strane sukoba, a nije pomenuta ni uloga Rusije, kao ni optužbe za ratne zločine.

Na pitanje zašto strani mediji insistiraju na kritici njene porodice i uopće ne pominju njen humanitarni rad, Asma al Asad kaže: „To je pitanje koje biste morali postaviti njima“.

Britanski list piše da je njena odluka da pristane na intervju poslije osam godina tišine izazvala fascinaciju ženom koja je opisivana kao „prva dama pakla“ i „pustinjska ruža“, kako glasi naslov njenog poslednjeg intervjua iz 2011. godine koji je dala za Vouge, prenosi Tanjug. 

„Kakve veze ova pametna i elegantna žena s londonskim naglaskom koja priča o suosjećanju ima s brutalnošću režima koji njen muž vodi. I zašto je sada odlučila progovoriti“, pita Guardian. 

Profesor historije na Trinity Univerzitetu u San Antoniju i autor knjige Sirija: Pad kuće Asad David Lesch kaže da je odluka prve dame da se pojavi znak samopouzdanja režima „na način na koji gledaju svoju poziciju – misle da pobjeđuju“.

„Mislim da je ovo sve dio PR pokušaja da se prikaže stabilnost i neranjivost, kao i da oni kontroliraju zemlju. Mislim da osjećaju da su sigurni oko svoje bliske budućnosti jer imaju podršku Rusije i Irana“, navodi on.

Asma Asad pohađala je školu u Engleskoj gdje su je prijatelji znali kao Emu, običnu učenicu koja je duhovita i prijateljski nastrojena, iako povremeno sa kratkim fitiljem.

U Londonu je išla i na koledž nakon čega je na kratko postala investicioni bankar u New Yorku. Upoznala je Bašara al Asada u Londonu, 2000. godine su obnovili kontakt i ubrzo se u tajnosti vjenčali.

Tada je imala 25 godina, a Asad je u to vrijeme upravo postao predsjednik poslije smrti svog oca.

Kada je počeo sukob u Siriji, postavilo se pitanje koliko Asma zna o djelovanjima njenog muža. Supruge britanskog i njemačkog ambasadora tada su napravile video 2012. u kojem apeliraju na nju da „poduzme rizik i otvoreno kaže "zaustavite krvarenje, prestanite odmah".

"Ne može se skrivati iza muža“, rekle su.

Poslije nekog vremena Guardian je objavio privatne mejlove bračnog para Asad, kao navodni dokaz da ona troši velike sume na nakit, odjeću i dekoraciju kuće, ali i to koliko Asma i Bašar imaju blizak odnos.

„Ako ostanemo zajedno, prevazići ćemo ovo... Volim te“, piše ona svom mužu u jednom mialu, navodi Guardian.

Asma al Asad u intervju za ruske medije kaže da je odbila sve ponude protivnika njenog muža da pređe kod njih.

„Ovdje sam od početka i nikada nisam ni pomislila da bih mogla da pređem negdje drugdje. Da, ponuđeno mi je da napustim Siriju, tačnije da pobjegnem iz nje. Te ponude uključivale su sigurnosne garancije i zaštitu za moju djecu, čak i finansijske garancije. Ne treba biti genije pa shvatiti šta su ti ljudi stvarno htjeli. To je bio namjeran pokušaj da se poljulja samopouzdanje naroda u predsjednika“, kaže ona.

Ima 41 godinu, majka je troje djece.

Osudila je u intervjuu sankcije protiv Sirije, navodeći da one štete običnom narodu, kao i izvještavanje zapadnih medija koji, prema njenim recima, ne pišu ništa o patnji civila u dijelovima zemlje pod kontrolom režima.

Kako kaže, slike smrti Aylana Kurdija, sirijskog decaka koji se udavio kod turske obale i čije tijelo je pronađeno na plaži, kao i krvavog i prašnjavog Omrana poslije jednog napada predstavljanju patnju izbjegličke krize.

„Nema porodice u Siriji koja nije izgubila nekog voljenog. Danas roditelji više prisustvuju sahranama svoje djece nego njihovim vjenčanjima“, kaže Asma Asad.