Asad u Siriji pravi 'Republiku Srpsku'

Tampa Bay Times, najčitanija novina u američkoj drzavi Floridi, koja je postala najžešće bojno polje u predizbornoj utrci Baracka Obame i Mitta Romneyja, donosi komentar Amara Abdulhamida, sirijskog disidenta i aktiviste, Reufa Bajrovića, analitičara iz Washingtona i Kurta Bassuenera iz Vijeća za političku demokratizaciju iz Sarajeva o trenutnoj situaciji u Siriji i njenoj uporedbi s situcijom u Bosni i Hercegovini. 

Prazna poruka 'Nikad više'

- Odlučna akcija Zapada u Siriji malo je vjerovatna do kraja 2012. Osim uobičajenih poruka "nikad više", izgleda da su zapadni čelnici naučili malo iz zemalja poput Bosne i Hercegovine i Kosova - u kojima je u oba slučaja upotreba vanjske sile bila od suštinskog značaja, Asad je, u međuvremenu, prepisao taktiku direktno iz bilježnice Slobodana Miloševića.

Uviđajući da je preuzimanje kontrole nad kompletnom zemljom daleka mogućnost, Asad koristi svoju vojnu superiornot da stvori homogeni dio Sirije duž obale, u velikoj mjeri nalik na ono što je Miliošević učinio 1992-95. godine kada je stvorio današnju Republiku Srpsku u BiH, pišu autori komentara.  

Nalik na Arkanove Tigrove...

Prije dvadeset godina u Bosni i Hercegoivini, Jugoslovenska narodna armija (JNA) okruživala je i grantirala nesrpske regije prije nego što su paravojne jedinice poslane da odrade prljavi posao silovanja i ubijanja civilnog stanovništva. Sirijska vojska koristi svoju artiljeriju kako bi napala pobunjene zajednice prije nego što njene Šabiha bande - od države aminovane paravojne jedinice nalik na Arkanove Tigrove iz Srbije - krenu da ubijaju žene, muškarce, djecu i starce. Uprkos što pribjegava takvoj taktici, Asad još nije uspio u transformiranju sukoba u sveobuhvatni građanski rat. Odbijajući da igraju njegovu igru, lokalni čelnici protesta uspješno su suzbili tendencije među pobunjenicima da se traži osveta.

Dok Zapad ne bude djelovao odlučnije, ti pritisci bi mogli postati neizdrživi, s katastrofalnim rezultatima po Siriju, za regiju i za Arapsko proljeće. Kako bi se izbjegao širi građanski rat i osigurala dugoročna stabilnost za Siriju i sve njene građane, Zapad mora nučiti lekcije iz BiH i Kosova, ističu autori komentara. 

Pomiriti sekte i narode

Prije svega, smatraju oni, Zapad mora priznati kako je malo vjerovatno da je Rusija dio rješenja. Intervencija pod okriljem Vijeća sigurnosti UN-a malo je vjerovatna, ozbiljna akcija u Siriji može se poduzeti samo bez njegovog odobrenja. Kako je historija, međutim, pokazala, nema nikakve alternative u američkom čelništvu u okupljanju koalicije. Zračna sila mora oslabiti i onesposobiti Asadovu vojsku, dok se logistička podrška revolucionarima na terenu mora pojačati. 

Da ublaži strahovanja Alavita i ostalih manjina i pomogne u slamanju Asadovog gušenja vjerskih manjina, čvrsta vizija postasadovske multietničke Sirije mora se promovirati putem revolucionarnih elemenata u zemlji. Takva vizija mora imati čvrstu međunarodnu podršku. Ona također mora pružiti poticaje Kurdima, Druzima, hrišćanima pa čak i Alavitima da okrenu leđa ubilačkom režimu, kao što su obećanja o razvojnoj pomoći i političkoj podršci - uključujući sigurnosne garancije - za postasadovski period, navodi se u komentaru objavljenom u Tampa Bay Timesu.

Naučiti balkanske lekcije

Pluralistička, demokratska Sirija od suštinskog je značaja i kao takva je moguća. Najraznolikija multikonfesionalna država na Bliskom istoku, Sirija je primjer za regiju kao što je to i BiH za regiju zapadnog Balkana. Konsolidacija teritorijalnih osvajanja putem etničkog čišćenja put je za dugoročnu nestabilost u Siriji i susjednim zemljama.

Kako bi spriječio da Sirija postane nova BiH, Zapad bi trebao primijeniti svoje balkanske lekcije prije nego što Asad to ostvari. Sjedinjene Države moraju preuzeti čelništvo, kako bi još jednom predvodile kolektivnu savjest svijeta, pišu autori komentara u Tampa Bay Timesu, Ammar Abdulhamid, sirijski disident i aktivista Fondacije za odbranu demokratije, Reuf Bajrović, politički konsultant iz Washingtona i  Kurt Bassuener, politički analitičar Vijeća za politiku demokraztizacije sa sjedištem u Sarajevu.