Američki nosač aviona opravdava naziv "plutajući otok"

Reporterska ekipa AA posjetila je palubu nosača aviona američke vojske u Sredozemnom moru, kojeg zbog gabarita nerijetko nazivaju i “plutajućim otokom“.

Komandant Whitesell je kazao kako je brod angažiran 24 sata na dan za potrebe zračnih napada na položaje terorista ISIS-a na sjeveru Sirije i Iraka.

Osvrnuvši se na ulogu Turske u operacijama borbe protiv ISIS-a, Whitessel je kazao da je njena pomoć ključna i da se to posebno odnosi na pomoć iz baze u Incirliku odakle tankeri polijeću i američke avione u zraku opskrbljuju gorivom.

"Ta baza je za nas jako važna. Turska je dosad uvijek pomagala i vršila kontrolu naših letova u svom zračnom prostoru. Kada neki od tankera ne može poletjeti, turski kontrolori nam dozvoljavaju slijetanje u bazu i dosipanje goriva", kazao je Whitesell.

Ističući kako su SAD i Turska saveznici u NATO-u, u koaliciji i u borbi protiv ISIS-a, Whitesell tvrdi da bi nezamislivo bilo zamisliti tu borbu bez Turske i da se Turskoj mora vjerovati.

Na upit novinara AA da li se američki nosač u Sredozemnom moru susretao s nekim drugim brodovima, Whitesell je kazao da se uvijek u blizini "plutajućeg otoka" kao sjena nalazi jedan ruski brod.

"Međutim to praćenje se vodi u okvirima profesionalnog i rutinskog zadatka i trenutno nemamo problema sa susretanjem drugih brodova u Sredozemlju", kazao je Whitesell.

I oficir Will Pennington je kazao kako je nosač aviona angažiran na operaciji borbe protiv ISIS-a i kako zadatke izvršavaju po naredbama komande.

Američki nosač "USS George H.W. Bush" je brod američke mornarice iz posljednje serije Nimitz i pokreće se nuklearnom enegrijom kojom ga opskrbljuju dva reaktora. Razvija brzinu do 30 milja na sat i reaktori mogu raditi 20 godina bez dopunjavanja goriva.

 Dužina broda odgovara dužini zgrade Empire State, a na brodu se nalazi pista koja prima 80 vojnih aviona. Brodom upravlja posada koja broji oko 5.000 ljudi, a sa sobom nose rezervu hrane dovoljnu za tri mjeseca plovidbe. Na brodu se nalaze i prečistači morske vode koji posadu opskrbljuju vodom za piće. Na brodu se nalazi i više od 1.400 telefona.

Američka mornarica taj nosač aviona koristi od 2009. godine, a na njemu su raspoređeni bombarderi koji djeluju u svim vremenskim uvjetima, kakvi su F/A-18 Super Hornet, F/A-18 Hornet, EA-18G Growler i helikopteri Seahawk. Na palubi je i izviđač E-2C i transportni avion C-2A Greyhound.

Avioni koji brzinom od 250 kilometara na sat slijeću na palubu broda, moraju se zaustaviti na pisti dugoj svega 120 metara, a u tome im pomažu čelični konopci koji služe kao kočnice. Za polijetanje s kratke piste avioni koriste slične konopce kojima su vezani za nos letjelice, a koji djeluju kao katapulti i avioni za dvije sekunde razvijaju brzinu do 300 kilometara na sat.

Vojnici na pisti brinu se da sve prilikom polijetanja i slijetanja aviona bude bez greške, a različite boje uniformi omogućavaju lakše raspoznavanje odreda za određene zadatke na pisti.

Bijele uniforme nose vojnici koji daju signal za slijetanje, zaštitari i medicinsko osoblje, dok crvene uniforme nose vojnici zaduženi za oružje. Ljubičastu uniformu nose vojnici zaduženi za dosipanje goriva u letjelice, a u plavo su odjeveni vozači pomoćnih vozila na pisti. Usmjerivači aviona na pisti su u žutim uniformama, a piloti nose smeđe odore.