Aktivistkinja Hekmat: "Talibani su smrt za žene u Afganistanu"

Zakira Hekmat osnivačica je Asocijacije solidarnosti afganistanskih izbjeglica (ARSA). Ona prije svega radi sa ženama koje su izbjegle iz Afganistana.

I sama je prije 13 godina napustila Afganistan. Trenutno živi u gradu Kajseri u centralnoj Anatoliji. Kao dijete doživjela je talibane. Preuzimanje vlasti od strane talibana u Afganistanu, prvenstveno žene i djevojčice stavlja pred enormne izazove, kaže u intervjuu za DW.

Intervju prenosimo u cjelosti:

Trending

Granična policija BiH uhapsila šest osoba

DW: Da li ste očekivali da će povlačenje NATO trupa iz Avganistana dovesti do ovako jednog strašnog scenarija i da će talibani tako brzo da osvoje zemlju?

Zakira Hekmat: Doživjela sam pravi nervni slom kada sam sve to iskusila. Niko nije mogao ni da pretpostavi, da bi talibani tako brzo mogli da osvoje zemlju. Za samo nekoliko sati su stajali u Kabulu. U ovom momentu pati čitavo stanovništvo Afganistana, u prvom redu žene. Pratim mnoge Afganistance u socijalnim mrežama: aktviste, borkinje za ženska prava ili novinarke – svi su napeti.

Kakav je osjećaj kada vidite ljude u Afganistanu u jednoj takvoj situaciji?

Ljudi u Afganistanu su izgubili nadu. Ranije je bilo javnog otpora. Nadali smo se da bismo „mi" zajedno mogli da se odupremo talibanima i spriječimo njihovo širenje. Ali, ta nada je sada u poptunosti izgubljena. Od tada više ne mogu da spavam. Svi smo u stanju užasnutosti. Afganistanski narod nije zaslužio ovako nešto.

Prije svih, ženama u Afganistanu prijeti ogromno pogoršanje situacije. One bi sada morale da se bore za svoja prava. I sami ste doživjeli talibane na vlasti. Šta znači to za jednu djevojčicu ili ženu - živjeti pod talibanskom vlašću?

To znači smrt. To je sve što mogu da kažem. Situacija je toliko loša. Vidjeli smo to u Afganistanu, i to ne tako davno, kako izgleda kada su talibani na vlasti (prim. red. od 1996-2001). Žene nisu smjele da napuštaju svoje domove. Djevojčicama nije bilo dopušteno da se školuju.

Da li već u ovom trenutku sve to djeluje na život žena?

Mračni dani, koje su mnoge žene prije 20 godina preživjele pod talibanima će se vratiti. Žene će ponovo biti ugnjetavane. To je strašno. Znam da mnogi ljudi pješice pokušavaju da pobjegnu.

Šta o aktuelnoj situaciji govore osobe s kojima ste u kontaktu u Afganistanu?

Nažalost u ovom trenutku nisam ni sa kim u kontaktu, jer su talibani, gdje god su stigli uništili infrastrukuturu i prekinuli telefonske i internet veze. Ima već dvije sedmice kako ništa nisam čula iz mog rodnog grada Gaznija. Moja porodica tamo živi, ali ništa o njima nisam čula. Ni sa kim ne mogu da razgovaram. Ni u Kabulu juče skoro da nismo mogli nikog dobiti telefonom.

Vi ste prije 23 godine okrenuli leđa Afganistanu i od tada živite u Turskoj. Šta su tada tačno bili razlozi da odete iz zemlje?

Bez obzira što su talibani imali uticaja, uspjela sam tajno da završim školu. Onda sam otišla u Kabul, jer je moj san bio da studiram i stanem na svoje noge. Bio je to san mnogih djevojčica, ali mnoge nisu imale šansu. Ja sam dobila stipendiju da studiram u Turskoj.

Tako sam 2008. došla u Tursku. Talibani su bili na vlasti do 2001. Ali, još uvijek je bilo sukoba i nakon što su američke i NATO snage umarširale u Afganistan i svrgnuli talibane s vlasti, jer su talibani i dalje imali veliki uticaj. Posebno žestoko su napadani Hazari u gradu Gazni.

Talibani su se na konferenciji za štampu predstavili kao miroljubivi. Da li im vjerujete?

Talibani sada govore tako, ali afganistanski narod im ne vjeruje. Niko nije pod talibanima doživio ni mrvu mira. Svi mi dobro znamo talibane. Već su ubijali ljude u provinciji Herat. Kako afganistanski narod može da vjeruje talibanima? Znam da mnogi Afganistanci misle da su pred ponorom i da im niko ne pomaže.

Mnogi sada govore da je na međunarodnoj zajednici da obezbijedi mir i stabilnost. Šta Vi mislite?

Mi smo se nadali da će vlada nekadašnje centralne vlade, nakon povlačenja trupa stremiti novoj politici na polju prava žena, dječijih i ljudskih prava. Tu smo se razočarali.

Afganistanci će umirati pred očima cijelog svijeta. Svijet će samo gledati propast Avganistana i neće preudzeti ništa. Želim da uputim apel cijelom svijetu: Molim vas ne ostavljajte Afganistan na cjedilu.