12-godišnjak pobjegao iz kampa tzv. Islamske države: Htjeli su da ubijem svoje roditelje

"Nasir" je jedan od sretnih. Uspio je pobjeći iz kandži tzv. Islamske države (IS), koja ga je obučavala da bude bombaš samoubica. On ima 12 godina.

Dječak se sada nalazi s majkom u izbjegličkom kampu u Kurdistanu, domu za oko 15 hiljada Jazida koji bježe od IS-a. Nasir je ispričao svoju priču reporterima CNN-a. Zamolio je da mu ne objave glas, lice, ni ime.

„Bilo nas je 60“, kazao je Nasir. „Najstrašnije je bilo kada su nas avioni bombardirali. Sve su nas krili u podzemnim tunelima. Rekli su nam da Amerikanci, nevjernici, žele da nas ubiju, a borci, oni nas vole. Oni će se brinuti za nas bolje od naših roditelja.“

„Kada su nas obučavali, rekli su nam da su naši roditelji nevjernici i da je naš prvi zadatak taj da se vratimo i ubijemo ih.“

IS često koristi djecu kao vojnike. Prošle sedmice, na primjer, IS je objavio novi propagandni video u kojem na borbu poziva dijete koje govori engleski jezik.

Indoktrinacija Nasira bila je slična onoj kakvu su prošla sva zarobljena djeca. Pripadnici IS-a rekli bi im da su sad samo oni njihova porodica. Nasir govori kako je najmlađi dječak imao pet godina, i svi su morali proći obuku koju su provodili "Mladunci kalifata".

„Nisu nam dali da plačemo, ali ja sam mislio o svojoj mami, o tome koliko se ona brine zbog mene i plakao bih što sam tiše mogao. Kada smo pobjegli i kada sam vidio svoju mamu, bilo je kao da sam ponovo oživio.“

Nasir, koji se sad vratio u školu, pobjegao je ubrzo nakon snimanja propagandnog videa u Al Farouq institutu u Raqqi, Siriji – za koji IS tvrdi da je njihov glavni objekt za obuku djece. U tom videu, prikazana su djeca kako sjede u liniji. Jedan dječak se trese, a svi ponavljaju „u džihad, u džihad“. „S Božijom pomoći“, govori njihov instruktor, „u narednim danima, svi će biti na prvoj liniji i borit će se protiv nevjernika.“

Aziz Abdullah Hadur, komandant Pešmergi (kurdska militantska grupa), kažu da su oni koji dođu do njih, u očajnom stanju. Mršavi i ne izgledaju kao ljudi: „Kažu nam da su živjeli u paklu.“

Hadur priznaje da on i njegovi kurdski borci ponekad moraju i otvoriti vatru na djecu...“Vidimo tu djecu na prvoj liniji, nose samoubilačke pojaseve... ispranih mozgova. Ne znamo da li nam dolaze jer bježe, ili dolaze da nas ubiju.“

„Nekad dođu do naše linije i ubijaju naše vojnike. To su strašno teške odluke. Ne znamo šta da radimo, jer ako mi njih ne ubijemo, ubit će oni nas“, kazao je on za CNN.

Još jedan dječak koji je prošao torturu IS-a je 11-godišnji Nouri. Kada je odbio da se bori na njihovoj strani, slomili su mu nogu na tri mjesta. No, upravo je zbog ovog odbačen od terorista: šepao je i IS ga je proglasio beskorisnim, pa su dopustili da se vrati baki. Pušten je i njegov 5-godišnji brat Saman koji je pod strašnom traumom – konstantno su ga udarali po rukama... u noći se budi vrišteći i ima napade. U trenutku dok CNN razgovara s njegovom bakom, on skače i pita reportere, jednog po drugog: „Hoćeš li me istući?“

Njihovi roditelji i maleni brat i dalje su zatočeni. Baka Gowra Khalaf govori reporterima kako Nouri ne ide nigdje. „Samo sjedi u šatoru pored mene.“

Khalid Nermo Zedo, jazidski aktivista koji je pomogao osnivanje Esyan izbjegličkog kampa, govori kako ova djeca hitno trebaju stručnu pomoć.

"Toliko su propatili. Možete li zamisliti tu djecu koju su na silu oteli od majki, odveli u vojne kampove, prisilili ih da nose oružje, prisilili da pređu na Islam, rekli im da je sve u što su vjerovali izdaja, da su njihovi roditelji prljavi nevjernici?

Trebamo pomoć svijeta. Ne možemo djeci pomoći sami."