Rođene samo da se udaju

Organizacije koje pružaju pomoć žrtvama navode da su žene romske nacionalnosti izolovane u svom nasilju, a rješenje problema vide u upoznavanju Romkinja sa osnovnim ljudskim pravima.

U Banatu postoji negativna tradicija po kojoj se Romkinje udaju mlade, odnosno djevojčice se prodaju već sa 12, 13 i 14 godina, nemaju pravo nikakvog izbora i često su žrtve nasilja u porodici, piše Telegraf.rs.

SOS telefon na jezicima nacionalnih manjina pomaže u rješavanju ovakvih problema.

"On je nju silovao, ali ja sam otišla da je uzmem. On je uzeo pištolj i stavio mi ga na čelo i izbacio me iz kuće. Oni su prebogati, mi ne možemo sa njima. Ja sam jako siromašna, njena majka nije tu, šta da se radi", prisjeća se jednog slučaja Danica Jovanović, koordinatorka SOS telefona na jezicima nacionalnih manjina.

Ona objašnjava zašto taj slučaj nisu znali kako da riješe.

"On pije kafu sa komandirom policije, ima veze, čak je i politički angažovan, što je bilo jako teško", priča Jovanovićeva.

Ovo je samo jedan od slučajeva sa kojima se Danica i njene koleginice svakodnevno susreću, i uglavnom uspješno rešavaju.

One žrtvama nasilja pružaju besplatnu pravnu i psihološku pomoć na srpskom, mađarskom, rumunskom i romskom jeziku.

Izolovana u svom nasilju

"Znajući situaciju u kojoj Romkinja živi, da nema pristup telefonu, da je izolovana u svom nasilju, da je neobrazovana, da nema pristup mobilnom telefonu, one praktikuju da dolaze u naš prostor", kaže Jovanovićeva.

"One imaju poverenja u nas, poznaju nas i dolaze na kafu, sok da nam ispričaju svoje nasilje koje je uglavnom dugogodišnje", priča Jovanovićeva.

Životni vijek – 48 godina

 

Siromaštvo, ekonomska zavisnost, neobrazovanost, nepoznavanje svojih prava, veliki broj djece, samo su neki od faktora zbog kojih slučajevi nasilja u porodici ostaju neprijavljeni.

"Prema istraživanju Ženske romske mreže Srbije životni vijek jedne Romkinje je 48 godina. Kada ima 45, ona je već starija, ona je već 20 godina u nasilju, ili možda 30, jer je udata vrlo, vrlo rano", kaže Jovanovićeva.

U Banatu postoji negativna tradicija po kojoj se Romkinje udaju mlade i to stavlja u izuzetno težak položaj Romkinje koje su drugačije seksualne orijentacije.

"Tu se devojčice prodaju sa 12, 13 i 14 godina, ne pitaju se ni za izbor seksualnosti, ni da li će se obrazovati dalje. Ona se ništa ne pita, ona je rođena samo da se uda, što je po mom mišljenju strašno za svakoga", kaže Jovanivićeva.

Problem – Sigurna kuća

Sigurna kuća nije samo mjesto za bezbjedan smještaj žrtava nasilja kojima je ugrožen život, nego i mesto gdje dobijaju tretman osnaživanja, retraumatizacije, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, kao i pravnu pomoć.

Dodatni problem sa kojim se susreću žene romskog porijekla je prijem u sigurne kuće.

"Imali smo jako loše primere i jako loša i gorka iskustva oko smeštaja Romkinja u sigurnu kuću. Sedam godina unazad nismo uspeli da smestimo ženu koja, na primer, ima troje dece, jer kada čuju da je Romkinja, to biva nemoguće", kaže Jovanovićeva.

Da li je moguć normalan život?

Da li će žrtva uspjeti da nastavi sa normalnim životom, zavisi od više različitih faktora.

"To zavisi od stepena traumatizacije i od samog kvaliteta atributa ličnosti žrtve, odnosno njenih kapaciteta da se nosi sa stresogenim okolnostima, njenih kontrolnih mehanizama, njenih adaptivnih potencijala i na kraju krajeva, od spoljašnjih okolnosti, podrške porodice, prijatelja, šire društvene mreže, finansijskih potencijala da se izbori i donese odluku da potpuno autonomno nastavi da živi dalje", objašnjava prof. dr. Nada Janković, sudski vještak.

Društvo tolerantno na šamar, šutiranje i vrijeđanje

Nevladina organizacija Autonomni ženski centar, čiji je cilj život bez nasilja kao osnovno ljudsko pravo, radi na obezbjeđivanju specijalističke podrške ženama i doprinosi jačanju građanskog društva.

"Naše društvo je iz razno raznih razloga vrlo tolerantno na šamar, šutiranje, vređanje, nipodaštavanje, uskraćivanje finansijskih resursa, barem je to naše iskustvo u odnosu na žene koje nam se javljaju i dolaze i kojima je potrebna neka vrsta podrške", kaže Jelena Keserović, koordinatorka projekata Autonomnog ženskog centra.

Upoznavanje sa osnovnim pravima

Pored svođenja prihvatanja nasilja na minimalan nivo, bitna stvar u rješavanju ovog problema je i upoznavanje žrtve sa svojim osnovnim pravima.

"Raditi na preventivi, raditi na upoznavanju žena Romkinja sa njihovim osnovnim ljudskim pravima, raditi na upoznavanju žene Romkinje sa zakonom koji postoji, a koji tretira nasilje kao krivični prekršaj, upoznati da postoji krivični zakon i da ona nije kriva za nasilje koje trpi", kaže Danica Jovanović.

Ona navodi da su najvažniji preventiva, osnaživanje i znanje kako bi se prepoznalo i spriječilo nasilje nad ženama.