Vladimir Pavičević: Politika Srbije je dvostruka

Politika Srbije prema BiH je u najmanju ruku ambivalentna, ocijenio je danas u razgovoru za Fenu profesor s beogradskog Fakulteta političkih nauka Vladimir Pavičević, koji je danas kao gost održao predavanje na sarajevskom Fakultetu političkih nauka o temi "Srbija 10 godina poslije Miloševića".

Predavanje je organizirano u sklopu projekta "Akademska mobilnost" Udruženja za političke nauke BiH, koje podržava Fondacija Heinrich Boll".

Prof. Pavičević kaže da odnos Srbije prema BiH treba staviti u kontekst njene vanjske politike i to onaj segment koji se odnosi na susjede. 

- Ako se stavi u taj kontekst, onda je polazišna tačka da je srpska vanjska politika u potpunoj konfuziji. Ukoliko se pogledaju nastupi predsjednika Borisa Tadića i ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Jeremića, onda ne možete da kažete šta Srbija tačno želi, kaže on.

U nekom trenutku tu je jasno evropsko usmjerenje, ponekad i evroatlantsko, pa se ponovo vrati na Kinu, Rusiju, na posljednje pitanje geopolitike da li je Srbija "kuća na drumu" između Istoka i Zapada, pa se onda vraća na sjećanja Titove Jugoslavije...

- Onda vidite da srpska vanjska politika luta. U tom lutanju je onda moguće otkrivati različite elemente koji se tiču odnosa prema susjedima, rekao je prof. Pavičević.

S jedne strane, naveo je on, tu su zvanična dokumenta i pozicije predsjednika i ministra vanjskih poslova koji govore o BiH kao o nezavisnoj državi, čiji suverenitet priznaju, ali često se dešava da se u istim nastupima implicitno dovodi u pitanje to priznanje nezavisnosti BiH.

- To se prije svega manifestira kroz odnos prema Republici Srpskoj. Vi vidite da je za političare u Srbiji, naročito one koji su na vlasti, Banja Luka bliža nego što je Sarajevo. I najkraći put za Sarajevo za njih je preko Banje Luke, tvrdi Pavičević.

Tako se često dešava da ministar vanjskih poslova ili predsjednik, boraveći u Republici Srpskoj ili nastojeći da ugoste Milorada Dodika i druge političare iz RS-a, održavaju tu blagu tenziju na osnovu čega Pavičević zaključuje da je stav Republike Srbije prema BiH "u najmanju ruku ambivalentan".

- Ta vanjskopolitička konfuzija omogućava im da u nekim trenucima kažu da priznaju BiH, a da odmah u sljedećem momentu saopće da je pitanje Republike Srpske osjetljivo i da tu postoji jedna ideja da se ta teritorija koja priopada BiH, a koja se zove Republika Srpska, ipak u nekom trenutku u budućnosti može da se privuče Srbiji, kaže prof. Pavičević. 

On smatra da je najbolji zagovarač te ideje upravo Milorad Dodik, koji s vremena na vrijeme postavi pitanje organizacije, referendum o tome da li RS treba da ostene u BiH ili ne.

Pavičević dalje navodi da je taj ambivalentan stav uočljiv i u okviru rasprave o ustavnoj rekontrukciji BiH, kojom se nastoji omogućiti funkcionalna država, ali se to u nekom trenutku preusmjerilo i u mogućnost nastanka trećeg entiteta i učvršćivanja RS kao entiteta bez kojeg se ne može.

- To pitanje odnosa Srbije prema BiH je najbolje okarakterizirati kao ambivalentno, dijelom vanjskopolitičke konfuzije koja u Srbiji vlada i koja se najčešće tumači kao jedna vrsta taktike da se nikad ništa jasno ne kaže, nego da sve karte budu na stolu, da sva pitanja budu otvorena i da se onda od trenutka do trenutka prave neki potezi, ocijenio je. 

Nije u pitanju samo BiH, nego Srbija prema susjedima ima takvu ambivalentnu politiku, pri čemu Pavičević navodi primjer Crne Gore "sa čijom se nezavisnošću u Srbiji nikako nije pomirilo".

Upitan za to kakvu politiku prema BiH možemo očekivati u budućnosti, posebno ako se ima u vidu da je po svim istraživanjima u Srbiji trenutno najjača Srpska narodna stranka (SNS) Tomislava Nikolića, nekadašnjeg zamjenika predsjednika Šešeljeve Srpske radikalne stranke, Pavičević kaže da je "srećna okolnost" za situaciju u regionu to što Srbija teško može da pretoči bilo kakvu agresivniju politiku u konkretno djelo, budući da je to jedna iscrpljena država, ekonomski naročito.

- Makar to nam daje za pravo da mislimo da te kočnice u nekim agresivnijim nastupima postoje, kazao je.

Tomislav Nikolić se izdvojio iz Šešeljeve stranke koja je zagovarala "veliku Srbiju" u granicama Karlobag-Virovitica, tako da nešto od te politike sigurno postoji u njegovoj glavi i danas, smatra prof. Pavičević.

- On se, međutim, sada preusmjerio i u svim javnim nastupima saopćava da je to stranka koja hoće Srbiju da veže za evropske vrijednosti, uključujući priznanje država u okruženju. Moj utisak je da je Tomislav Nikolić napustio radikale i formirao novu stranku isključivo zato jer politikom "velike Srbije" nije moguće osvojiti vlast u Srbiji. Zapazio je da Boris Tadić ide na varijantu "srednjeg glasača", koji je mnogobrojan, a koji neće ni veliku ni malu Srbiju, nego normalno da se živi. Nikolić se preusmjerio prema tim glasačima, ali važno je znati da je njegovo novo usmjerenje isključivo rezultat procjene da mu treba više glasova da bi pobijedio na izborima, naveo je. 

Kada bi Nikolić došao na vlast, sigurno bi ta politika "bila makar malo jasnija" i prema BiH, a to znači da bi bilo više nastupa koji bi pokazivali jasnije usmjerenje ka Republici Srpskoj i Dodik bi vjerovatno češće govorio o referendumu, ocijenio je u razgovoru za Fenu prof. Pavičević.