U Hrvatskoj se traga za 56 državljana BiH: Gdje je nestala 5-godišnja Andrea

Nakon što je u Hrvatskoj od kraja rata pronađeno i identifikovano 46 žrtava iz Bosne i Hercegovine, domaći istražioci još uvijek tragaju za 56 nestalih bh. državljana za koje vjeruju da se njihovi posmrtni ostaci nalaze u susjednoj državi.

Među osobama za kojima se traga na području Hrvatske jeste i djevojčica koja je u momentu nestanka imala pet godina.

Andrea Beganović, rođena 1987. u Sarajevu, nestala je na hrvatskom otoku Korčuli 1992, kada je imala pet godina. Iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) su kazali da se Andrea vodi kao nestala.

Zaim Beganović, otac nestale Andree kaže da je njegova bivša supruga kćerku odvela u Hrvatsku.

“Kćerka mi je nestala 3. decembra 1992. ispred hotela, navodno. Tako su mi bar govorili, obavijestili me da je nestala u nezgodnom trenutku”, kazao je Beganović.

On se nada da je njegova kćera živa. “To me je i održalo u životu, jer od 1992. do 2020. nije mala stvar”, kaže Beganović koji se obraćao institucijama u BiH i Hrvatskoj.

Prema evidencijama INO-a BiH, na području susjedne Hrvatske prijavljen je nestanak 102 državljanina naše zemlje.

“Od tog broja, do sada je pronađeno, ekshumirano i identifikovano 46 žrtava, dok se još uvijek traga za 56 nestalih”, kaže Fazlić.

U susjednoj Hrvatskoj u najvećoj mjeri je prijavljen nestanak muškaraca iz BiH, mada među nestalima ima i žena i djece. Prijavljen je nestanak 95 muškaraca i sedam žena, među kojima su i dvije djevojčice. Od tog broja, još uvijek se traga za 54 nestala muškarca te za dvije žene, potvrdila je Fazlić.

Prema informacijama INO-a, najveći broj nestalih na području Hrvatske jeste s područja Bosanske krajine.

Spor i neizvjestan proces

Mujo Begić, šef Područnog ureda Bihać Instituta za nestale osobe BiH, ističe da je proces pronalaska nestalih na području Hrvatske vrlo spor.

“Prije deset godina neke informacije smo proslijedili Upravi za zatočene i nestale Republike Hrvatske, ali, nažalost, desetak godina nisu procesirane. Nadam se, sa sporazumom i procedurama što su potpisane između Hrvatske i BiH, da će se proces ubrzati”, kaže Begić.

On objašnjava da je Ured predložio Ministarstvu branitelja Hrvatske nekoliko lokacija za koje imaju informacije da bi se na njima mogli nalaziti posmrtni ostaci osoba – “od Knina, Meljinovca, Slunjskih brda, dijelom neki lokaliteti na području općine Toposko”.

“Imamo nekoliko lokacija koje bi potencijalno mogle kriti posmrtne ostatke nestalih i očekujemo da se procesiraju te lokacije i da mi konačno vidimo da li tamo postoje posmrtni ostaci”, kaže Begić.

Iz Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske naveli su da je većinom na inicijativu nadležnih tijela Hrvatske od 2016. godine održan veći broj sastanaka s nadležnima iz Instituta za nestale osobe BiH, te da je i ovo ministarstvo uputilo Institutu veći broj zahtjeva za postupanje u vezi s državljanima Hrvatske nestalim na području BiH, koji za sada nisu rezultirali rješavanjem njihovih sudbina.

Begić objašnjava da protokoli ne predviđaju nadležnost INO-a BiH da samostalno radi na području Hrvatske.

“Mi nemamo nadležnost, jednostavno da možemo kopati samostalno na području Hrvatske, to rade njihove komisije i one određuju vremenske termine i mjesta kada će se raditi. Mi možemo tu samo prisustvovati kao posmatrači. Ne možemo tu nikakvim našim aktivnostima i radnjama utjecati na rad. Imamo nekoliko slučajeva gdje smo jasno naznačili i lokacije i mjesta, i moguće žrtve na tim lokalitetima, nažalost, nisu se završile te aktivnosti”, kaže Begić.

On naglašava da jedino što predstavnici Ureda članovima porodica nestalih mogu reći jeste da su poduzeli aktivnosti koje su bile u njihovoj nadležnosti. “Svakodnevno smo izloženi na prvoj liniji, gdje vrlo malo možemo dati odgovora na pitanja kad ćemo moći izvršiti ekshumaciju ili eventualno provjeru tog lokaliteta, da li ćemo moći naći posmrtne ostatke”, kaže Begić.

Kako dodaje, zbog proteka vremena bilo je slučajeva da nije imao ko spustiti u mezar posmrtne ostatke nekih osoba zato što su njihovi srodnici i roditelji već bili umrli.

“Imamo slučajeva puno gdje su već ti najbliži srodnici i roditelji mrtvi”, kaže Begić.

Naglašava da se porodice nestalih, a posebno roditelji, svakodnevno obraćaju Uredu.

“Ono glavno i osnovno pitanje jeste ‘da li ću ja doživjeti da dobijem tu jednu kost ili posmrtne ostatke, da spustim u grobno mjesto, mezar, svoje najbliže’. Ti su susreti vrlo emotivni i mi smo zapravo izloženi tim svakodnevnim pitanjima. Nažalost, na većinu tih pitanja nemamo odgovor, da bismo rekli ‘to će biti sutra’, ‘hoćemo, naći ćemo’, vrlo teško, vrlo teško”, kaže Begić.

Prvi nestanci na prostoru Hrvatske vezuju se za nestanke grupe građana BiH koji su pokušali doći na prostor tadašnjeg Bihaćkog okruga u ljeto 1992. godine, kaže Begić i objašnjava da je ova grupa pokušala doći iz Karlovca i drugih mjesta koja nisu bila okupirana, preko okupirane teritorije takozvane “SAO Krajine” na područje Bihaća, Cazina i Velike Kladuše.

Tragični brojevi

“Imamo, nažalost, još građana koji su nestali na tom putu, ubijeni ili se za njihovu sudbinu jednostavno ne zna”, kaže Begić.

Dodaje da je druga grupa nestalih građana koji su pokušali pješke preći iz tadašnjeg okruženja Bihaćkog okruga u Hrvatsku i na tom putu su nestali, dok se treća grupa nestanaka najviše vezuje za borbena djelovanja na prostoru općine Velika Kladuša, kada su združene snage SRJ odvodile dio zarobljenih pripadnika Petog korpusa Armije BiH na područje Republike Hrvatske, gdje su ih likvidirali.

“Većina nestalih veže se za područje općina Bihać, Cazin i Velika Kladuša”, kaže Begić.

Emza Fazlić iz Instituta za nestale BiH kaže da problem s kojim se i BiH i Hrvatska suočavaju jeste nedostatak kvalitetnih i tačnih informacija o lokacijama grobnica.

Kako dodaje, najstarija nestala osoba je Sava (Nikola) Ćeran, koja je rođena 1901. godine u Strabandži kod Velike Kladuše. Nestala je 1995. godine u mjestu Dvor na Uni u susjednoj Hrvatskoj i njeni posmrtni ostaci su pronađeni i identificirani.

“Najstarija žrtva za kojom se još uvijek traga jeste Mirko (Alekse) Popadić, koji je rođen 1913. godine u mjestu Krmine kod Banje Luke a koji je nestao u Dragalićima (Hrvatska)”, kaže Fazlić.

Prema podacima Instituta za nestale osobe, u BiH je tokom rata nestalo 32.000 osoba, a za 7.444 njih se još uvijek traga. Do sada je ekshumirano nešto više od 25.500 osoba, dok ih je više od 24.000 identifikovano, a njihovi posmrtni ostaci predati porodicama radi ukopa.