Taksista iz Beograda nije naplatio bakicama vožnju i poručio: 'Sve nas jednoga dana čeka starost'

Milorad Rafailović, taksista iz Srbije koji je oduševio region jer bakama nije naplatio vožnju i time pokazao veliko srce i plemenitost, rekao je da ovo nije prvi put da on ili neki njegov kolega učini ovakvo djelo.

Navodi da se sve dogodilo neplanirano, te ovakav odziv društva nije očekivao, pišu srbijanski mediji.

Kako nam je ispričao, oduvijek je bio osjetljiv na starije ljude i žene sa djecom, te nije ni čudo što su dvije bake iz taksija izašle ne plativši ni jedan jedini novčić. Ipak, spominje da dosta njegovih kolega ovakva djela čini na dnevnom nivou, ali nažalost, često prođu nezapaženo.

Trending

Ogromne gužve na hrvatskoj granici: Kolona duga oko 19 kilometara

"Mi između sebe razmijenjujemo takve situacije, tako da nije ni slučajno i rijetko... Kolegama bih poručio da nastave da budu ljudi kakvi jesu i da imaju jos malo više empatije za starije građane. Ipak smo mi tu za njih, a bili smo tu i kad su bile poplave i sve nedaća koje su pogodile našu zemlju, tako da samo dobrotom idemo naprijed" poručuje ovaj plemeniti čovjek.

Dodaje da su reakcije putnika koje počasti i više nego emotivne, uvijek iz vozila izađu ozareni i sretni, pa mu takav prizor znači neporedivo više o bilo koje novčane cifre.

Ipak, jedna scena zauvijek će mu ostati urezana u sjećanje - kada je baki sa demencijom pomogao da dođe do svog doma, pa se ovaj susret pretvorio u mnogo više od jedne besplatne vožnje.

View this post on Instagram

A post shared by Milorad Rafailovic (@miloradrafailovic)

"Najemotivnije je bilo kada sam vozio bakicu koja od demencije nije znala gde joj je kuća ni kako joj se kćerka zove. Uzeo sam ličnu kartu očitao u knjižari. Adresa je bila u Medakoviću, krenuli smo i pred zgradom koju ne prepoznaje stali smo i tada sam u njenom telefonu našao žensko ime. Kćerka je sišla uplakana. Htjela je da plati vožnju, ali naravno nisam uzeo novac", zaključuje beogradski taksista.

Milorad tvrdi da je nakon ove vožnje danima bio pod utiskom i samo razmišljao koliko naše malo nekom može da promijeni dan, nedjelju, pa i život, te tvrdi "sve nas jednog dana čeka starost" i nada se da će uvijek moći da pomogne nekom kome je to najpotrebnije.