Surogat majčinstvo postaje sve popularnije: Za parove sa Balkana rađaju žene iz Rusije, Irana, Kipra

Predsjednica Fondacije "Budi mama" Žana Mihaljević je u razgovoru za VEB TV "Dan" kazala da je 17 parova iz Crne Gore prošle godine prošlo kroz programe surogat majčinstva u inostranstvu, što je članom 17 Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji zabranjeno u toj državi.

Ona je iznijela podatak da su tri para već dobila djecu, dok šest čeka da im dijecu rode žene u Iranu, Gruziji, Rusiji ili na Kipru. Prema riječima Mihaljević, znatan broj parova ranije je zbog ovog programa odlazio u Ukrajinu. U svijetu ovi programi postoje u 17 država, u Evropi u 14, uključujući Makedoniju.

Žana Mihaljević, koja je u fazi pripreme za iranski program, koji će koštati 30.000 eura, govorila je o ovoj temi, koja je u Crnoj Gori, kao i u drugim zemljama u regiji i dalje tabu, o kojoj se ne priča ili koja nailazi na čuđenje i osudu okoline. Ona ističe da je država ove parove ostavila potpuno nezaštićene, a da djeca dobijena od surogat žena dolaze u Crnu Goru uz pomoć srpskih ambasada iz različitih država.

Trending

Michael Murphy: Milorad Dodik se ponaša kao siledžija. Secesija znači kraj RS

"Ambasada Srbije zastupa naša prava, na osnovu ranijeg sporazuma između Srbije i Crne Gore, koji i dalje važi. Za Iran, ali i za druge zemlje. Morala sam da istražujem i ujedno sam informisala naše Ministarstvo vanjskih poslova da bih se osigurala da moje dijete iz sirogat programa neće imati probleme, da mi ga oduzmu na granici. Suočila sam se sa mnogo problema. U Iranu u bolnici dobijete izvod iz matične knjige rođenih, tu je upisano ime majke i oca. Znate, mi se spremimo na put, puni očekivanja da ćemo ostvariti svoju najveću želju i dobiti dijete. Pripremimo se emocionalno i finansijski, informišemo se i slično. Ne znate da tamo negdje u inostranstvu niste zaštićeni, podložni ste prevarama, vi njima predstavljate bankomat i sredstvo za zaradu. Niste upućeni u procedure niti mogućnosti, koje su u inostranstvu mnogobrojne, jer je medicina znatno napredovala. Mnogo se šuti o tome, iako mnogo ljudi odlazi u inostranstvo. Sutra ću moći da kažem svom djetetu 'tvoji roditelji su radili po tri posla' da bi tebe dobili, a da im država ništa nije pomogla", kaže Mihaljević.

Naglašava da je odlazak u inostranstvo Pandorina kutija puna neprovjerenih informacija, sumnji i prepreka.

"Država treba da nas zaštiti, da kroz jednostavnu proceduru dobijemo papire, a ne da kada dobijemo dijete ostajemo mjesec dana u inostranstvu. Parovi imaju ogromne troškove. U Crnoj Gori bi trebalo da se pozabave svim ovim informacija i naprave jedan model koji bi nama ovdje odgovarao, a kroz izmjenu člana 37 Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji", ističe Mihaljević.

Obećanje u zakonu ludom radovanje

"Pravilnici postoje, ništa se ne realizuje u praksi. Sami se snalazimo, kupuju se reproduktivni materijali iz banaka, prenosimo embrione. Mnogo toga što je predviđeno zakonom ne realizuje se. Ništa nije besplatno. Parovi plaćaju zamrzavanje i odmrzavanje embriona koji se čuvaju u privatnim klinikama u Crnoj Gori. Savjetujemo parovima da čuvaju račune, jer to treba da plaća Fond za zdravstveno osiguranje", ističe Žana Mihaljević.

Prema njenim riječima, kada se radi o vantjelesnoj oplodnji, u Crnoj Gori je to po onoj narodnoj "obećanje ludom radovanje".

"Sve što je zakonom dozvoljeno i na šta imamo pravo, nije realizovano. Pisala sam amandmane na zakone i ukazivala na probleme koji mogu vrlo lako da se riješe! Inicijative skupljaju prašinu u Skupštini i Vladi! Prema nekim podacima, problem sa neplodnošću u mediteranskoj regiji, 20 posto stanovnika, ne parova, ima problem sa neplodnošću. Moje prve vantjelesne oplodnje su koštale oko 10.000 eura, to nisu mala sredstva. Zbog toga se podižu krediti, prodaju se automobili, prodaje se zemlja, rade se po tri posla da bi se stvorili uslovi", ističe Mihaljević.

Mihaljević ističe da se u Crnoj Gori i ono što je zakonom dozvoljeno kao besplatno ne sprovodi ili se naplaćuje.

"Oko 50 odsto parova odlazi u inostranstvo zbog vantjelesne oplodnje. U inostranstvu VTO sa svojim jajnim ćelijama košta oko 2.500 eura, bez terapije. Parovi idu za boljim iskustvom. Idete za boljim iskustvom, medicinskom njegom i većim stepenom uspješnisti koju nude klinike. Recimo, neke klinike imaju 68 posto garantovane programe uspješnosti. U Češkoj imaju najbolje rezultate. Ko nema sredstava prinuđen je da ostaje ovdje", dodaje Mihaljević.