Srđa Trifković svjedočio u korist Karadžića

Svjedočenjem američkog publiciste srpskog porijekla Srđe Trifkovića, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić nastojao je da opovrgne da ga je, dva dana po zauzimanju Srebrenice u julu 1995. godine, general Ratko Mladić izvijestio o situaciji na terenu.

Trifković je u julu 1995. bio u posjeti Karadžiću na Palama zajedno sa srpskim iseljenicima iz SAD-a Tomislavom Premovićem i Slavicom Ristić.

Tokom dokaznog postupka Optužbe, Premović i Ristić posvjedočili su da su 13. jula 1995. bili u Karadžićevom kabinetu kada mu je Mladić telefonom podnio “borbeni izvještaj” o Srebrenici, što su oni čuli zato što je razgovor vođen preko spikerfona.

Ristić je izjavila da je čula kako Mladić izvještava Karadžića da je Srebrenica “gotova” i da je “sve završeno”, prenio je Birn Justice Report.

Po optužnici koja Karadžića tereti za genocid počinjen nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka, prvu masovnu egzekuciju bošnjačkih zarobljenika snage pod njegovom vrhovnom komandom počinile su 13. jula 1995. u selu Kravica. U odvojenom postupku se Mladiću, bivšem komandantu VRS-a, takođe sudi za genocid u Srebrenici i druge zločine izvršene u BiH.

Svjedočeći u Karadžićevu odbranu, Trifković je, međutim, negirao da je na telefonski poziv predsjednika RS-a 13. jula 1995. odgovorio komandant Vojske Republike Srpske (VRS).

Trifković je izjavio da se, nakon što je Karadžić pozvao Glavni štab VRS-a, na telefon nije javio Mladić, već “drugi oficir”, kojeg nije imenovao. Taj oficir je Karadžića “informisao o Srebrenici”.

Karadžić je, po svjedoku, “insistirao da se civili ne maltretiraju” i da ponašanje VRS-a prema njima mora biti “besprijekorno”.

Za razliku od Premovića i Ristić, Trifković je sugerisao da je samo on pratio razgovor preko druge slušalice. On je izjavio da mu je “teško da vjeruje da bi Karadžić mogao da odobri strijeljanje zarobljenika”, te da je to “stvar principa”.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Kweku van der Puye podsjetio je Trifkovića da na suđenju Vujadinu Popoviću i drugim oficirima VRS-a optuženim za genocid počinjen u Srebrenici nije pominjao da je Karadžić želio da razgovara s Mladićem niti sa drugim oficirom Glavnog štaba.

Rekavši da je želio da sa Mladićem i sam porazgovara o situaciji poslije pada Srebrenice, Trifković je odgovorio da, pošto do razgovora nije došlo, nije ni smatrao da je to važno.

On je kazao da zna šta su na suđenju Karadžiću svjedočili njegovi saputnici Premović i Ristić, ali da je Premović u naknadnom razgovoru s njim odustao od “utiska” da je Mladić podnio izvještaj Karadžiću.

Tužilac Van der Puye tvrdio je da je Trifković bio “portparol” vođstva RS-a, ali je svjedok to negirao, rekavši da je u međunarodnim medijima nastupao kao “analitičar situacije na Balkanu sa bliskim vezama sa liderima bosanskih Srba”.

Zastupnik Optužbe je kredibilitet svjedoka osporavao i sugestijom da je on javno optuživan da “negira genocid” u Srebrenici. Trifković je to potvrdio.

Predočavajući Trifkovićeve tekstove i javne izjave, tužilac Van der Puye sugerisao je da on zagovara antiislamske stavove, na šta je Trifković odgovorio da se to odnosi na islamske ekstremiste, a ne na sve muslimane.

Sljedećeg svjedoka Karadžić će izvesti 7. februara.