Putin Srbiji poslao S-400: Može srušiti avion iznad Sarajeva i Zagreba

Srbija je dočekala i S-400 na svom teritoriju, dosta pompozno počinje tekst u srpskom tabloidu Alo.

Spomenuti raketni sistem protuzračne obrane dopremljen je u Beograd kako bi mogao učestvovati na vježbi „Slovenski štit 2019“ gdje će zajedno djelovati srpske i ruske snage. Usput je dopremljen i sistem Pancir S koji će ostati Srbiji, a S-400 nakon vježbe ide nazad u domovinu Rusiju.

Vojni analitičar Vlade Radulović za Alo tvrdi da je ta vježba od velikog značaja za Srbiju:

„I to ne samo zato što predstavlja nastavak ranije dogovorene suradnje s Oružanim snagama Ruske Federacije već i zbog toga što predstavlja napredak na polju vojne tehnike koja je uključena u njenu realizaciju“.

Naravno, Srbiji je veliki san kupovina moćnog sistema protuzračne odbrane, ali pitanje je koliko novca je na raspolaganju.

„Nema dileme da bi se s Moskvom moglo razgovarati o kupovini sistema S-400. Srbija u tom slučaju ne bi bila prva zemlja koja bi ovaj sistem uvela u svoje oružane snage, dok bi Rusija osim novca dobila još čvršće uporište na Balkanu, ali i poslala prilično jasnu političku poruku. Na kraju, takav je slučaj bio i s Turskom, koja je dobar primjer ako netko uopće i razmišlja o nabavci sistema S-400, budući da je, službeno, Ankara za 4 kompleta sustava izdvojila oko 2,5 milijardi dolara što je za Srbiju ogroman novac. Ipak, imajući u vidu da je praksa da sistem kratkog dometa poput Pancira S služi i za zaštitu sistema dugog dometa, možda je ovo samo prvi korak u dugoročnim planovima jačanja naših artiljerijsko-raketnih jedinica za protuzračnog djelovanja“, priča Radulović za Alo.

Slična prična pojavila se i prije dvije godine kada je Dmitrij Šugajev, šef ruske Federalne službe za vojnotehničku suradnju, kazao:

„Srpski partneri trenutačnu pokazuju interes za isporuku bataljuna S-300. To je nešto o čemu trenutačno razgovaramo“.

Do sada od toga nije bilo ništa više od priča o namjeri.

Inače, raketni sistem S-300 je obrambeni sistem raketa zemlja-zrak koji može pogađati balističke rakete kratkog i srednjeg dometa, krstareće projektile kao i taktičke i strateške vojne avione. Iako je ovo naoružanje pomalo već zastarjelo, njegova cijena nije mala za srpske prilike. Iran je platio čak 160 miliona dolara za S-300PMU-1 koji uključuje samo jednu bateriju - šest lansera, 48 raketa, zapovjedna, radarska i pomoćna vozila.

Po mišljenju vojnog komentatora Miroslava Lazanskog Srbiji su potrebna dva odjeljenja s ukupno 12 lansera.

„To znači da bi nas kupovina S-300 koštala čak milijardu i pol dolara, a to nije realna priča. Također, treba imati na umu da je to pomalo zastarjeli raketni ssistem“, rekao je skeptični Lazanski.

Pitanje spremnosti Srbije da plati ovakvo naoružanje postavio je već prije dvije godine i vicepremijer Rogozin koji je rekao da su u srpskom fokusu znatno jeftiniji i skromniji sistemi.

„Srbiju puno više zanima stvaranje mreže protuzračne obrane za potrebe borbe iz blizine i za tu svrhu mi imamo 'torove' i 'bukove', naoružanje za borbu iz blizine i na srednju udaljenost. Što se tiče S-300 i S-400, oni su za borbu na veliku udaljenost. Tako da će ovisiti od budžeta koliko je srpska vlada spremna potrošiti“, kazao je Rogozin.

Urednik stranice Tango Six Petar Vojinović s pravom je bio skeptičan da će uopće doći do kupovine sistema.

„Priča o želji za nabavkom sistema PZO traje duže vrijeme i predloženi ruski paket koji uključuje S-300, stariju verziju raketnog sistema, ipak je nešto izvan realnih potreba. Srpska vojska bila bi sretna i s drugim sustavima, prije svega nekim od 'bukova'. S-300 je velik zalogaj, može biti političko-strateški problem“, kazao je Vojinović.

On je tada pričao da su borbeni avioni puno važnija stavka.

„Lovce koristimo i u miru za identifikaciju problematičnog civilnog prometa. Ako skrenemo fokus samo na rakete, strateški nepotrebno trošimo ukupne, male resurse koje kao zemlja imamo. Rakete ne mogu identificirati civile, mogu ih samo rušiti. S druge strane, posjedovanjem S-300 postajemo, kako političari vole reći, neutralniji. Ali postajemo i meta“, istaknuo je Vojinović.

S-300, ovisno od raketa kojima je opremljen, može imati teoretski domet od čak tristotinjak kilometara. S-400, kako mu i ime govori, ima maksimalni domet od nekih četiristo kilometara. Pancir, već korišten u Siriji, pokazao se kao adekvatan u rušenju dronova, ali je pokazao velike slabosti kad ga se napada s veće udaljenosti. Izraelci su s lakoćom uništavali sirijske identične sisteme i to u nekoliko navrata.