Pokušaj države da uvede 'lakši oblik' silovanja u Srbiji: Koje su posljedice po žrtve?

"Obljuba bez pristanka", sa zaprijećenom kaznom zatvora od tri do dvanaest godina novi je član u prijedlogu izmjena i dopuna Krivičnog zakona Srbije, koje je Ministarstvo pravde na javnu raspravu stavilo 9. septembra.

Time se, navode organizacije za zaštitu prava žena, uvodi "lakši oblik silovanja", koji bi se odnosio na slučajeve u kojima žrtva nije pružila otpor, sa blažim kaznama u odnosu na krivično djelo silovanja u postojećoj verziji zakona.

"Silovanje nije samo da li ste se vi branili, već da li ste nekome rekli – ne", kaže za Radio Slobodna Europa Vanja Macanović iz nevladinog Autonomnog ženskog centra (AŽC).

Trending

Novinarka Mirza Vranj traži pomoć: Nakon reakcije na antibiotike vraćaju je kući, a stanje sve gore

Ističe da je "nepristanak" na seksualni odnos u osnovi krivičnog djela silovanje i da bi to trebalo da prepozna i zakon u Srbiji. U postojećem Krivičnom zakonu "obljuba bez pristanka" ne postoji kao krivično djelo.

Za silovanje je zaprijećena kazna zatvora od pet do dvanaest godina. U slučaju nanošenja teških tjelesnih povreda, kazna ide do 15 godina, a ukoliko uslijed silovanja osoba premine ili je u pitanju dijete propisana kazna može biti i doživotni zatvor.

12.09.25. 21:04

Fijasko Ane Brnabić u Briselu: Pokušaj kontrole štete pretvorio se u novu blamažu

Ovo nije prvi put da Ministarstvo pravde Srbije pokušava da u Krivični zakon Srbije uvede "obljubu bez pristanka". Od toga su 2016. odustali i povukli prijedlog iz javne rasprave, nakon kritika organizacija za zaštitu prava žena.

Šta je sporno?

Definicija silovanja u Srbiji i u mnogim evropskim državama je zastarjela, zato što traže upotrebu sile ili prijetnju da će se sila upotrebiti, ukazuje Macanović.

"Sa druge strane se onda podrazumjeva da je žrtva morala da pruža otpor iako postoje mnogobrojne situacije u kojima žrtva ne može da pruži otpor", kaže ona.

Studija objavljena u maju 2023. u međunarodnom naučnom časopisu "Nature" pokazala je da žrtve silovanja često prijavljuju da nisu mogle da se pomjere tokom silovanja i seksualnih napada.

Šta kaže zakon o zločinu silovanja?

Ovakvu reakciju naučnici su obrazložili time da kao rezultat straha i prijetnje dolazi do "nevoljne ukočenosti" žrtava, koje u takvom stanju nisu sposobne da pruže fizički otpor ili da viču.

Prema toj studiji, 70 posto žrtava silovanja prijavilo je da su se "zaledile" uoči i tokom samog čina i da nisu mogle da reaguju.

"Pružanje otpora kod krivičnog djela silovanja znači da vi sebe dovedete u ozbiljnu opasnost da budete i ubijeni. I takvih je slučajeva bilo u Srbiji. To je dodatni razlog zašto mi tražimo da mora da se promeni definicija krivičnog djela silovanje", ističe Macanović.

12.09.25. 09:33

Tragedija u Hrvatskoj: Preminula djevojčica od opekotina, roditelji uhapšeni

Zašto je potrebno imati registar seksualnih prestupnika?

U objavljenoj dokumentaciji u vezi sa javnom raspravom, Ministarstvo pravde nije dalo obrazloženje za pojedinačne izmjene i dopune Krivičnog zakona.

Do zaključenja teksta, RSE navodi da Ministarstvo nije odgovorilo na pitanje čime obrazlažu uvođenje novog krivičnog djela i kako komentarišu kritike nevladinih organizacija da se time uvodi "lakše" krivično djelo, koje u prilog ide počiniocima, a ne žrtvama silovanja.

Šta kaže Evropski sud za ljudska prava?

Srbija je potpisnica Istanbulske konvencije, prema kojoj samo nepostojanje pristanka na seksualni odnos treba da bude u osnovi krivičnog djela – silovanje, bilo da je žrtva pružala otpor ili ne.

Ono što propisuje Istanbulska konvencija proizišlo je iz presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2003. protiv Bugarske u slučaju djevojčice koja je imala 14 godina kada je prijavila da su je silovala dvojica punoljetnih muškaraca.

Muškarci koje je prijavila za silovanje su oslobođeni optužbi, jer je sud procijenio da nije bilo dovoljno dokaza da je djevojčica bila primorana na seksualni odnos. Sud u Bugarskoj je presudu bazirao na tome da djevojčica nije pružala otpor.

Evropski sud za ljudska prava presudio je u korist devojčice, navodeći da bi države članice, među kojima je i Srbija, trebalo da kažnjavaju "svaki čin počinjen nad osobama koje ne daju pristanak, čak i ako ne pokazuju znake otpora".

Kakvi bi bili efekti?

Uvođenje "obljube bez pristanka" kao krivičnog djela, za advokata Jugoslava Tintora otvorilo bi "veliki broj dilema" u sudskoj praksi.

"Pod udar krivičnog zakona potencijalno će doći svi slučajevi u kojima nije eksplicitno izražena volja da do seksualnog odnosa dođe", kaže on za RSE.

Dodaje da je sasvim realno očekivati da u slučaju "obljube bez pristanka", pogotovo u situaciji kada je jedini dokaz iskaz žrtve, sudovi neće određivati pritvor, "jer nisu uvjereni da u konkretnom slučaju figurira dovoljno dokaza".

"To će posledično umanjiti značaj silovanja kao inkriminacije i relativizovati postupak dokazivanja tako da u svakom slučaju ishod postupka može biti i osuđujuća i oslobađajuća presuda", ocijenio je Tintor.

Slučaj Hrvatske – uveli lakše djelo, pa ga izbrisali iz zakona

Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra ukazuje na slučaj Hrvatske, u kojoj je 2016. uvedeno krivično delo "obljuba bez pristanka".

"Tada je primjećeno da su tužioci, čak i kada ima elemenata krivičnog djela silovanja, išli na ovo blaže djelo, zato što im je to bilo lakše da dokažu. Vi na taj način, sa blažim kaznama, praktično privilegujete učinioce silovanja", ocenjuje Macanović.

Pominje da u pojedinim slučajevima, kada je djelo bilo kvalifikovano kao "lakše", nije bilo pritvora za osumnjičene.

"To daje mogućnost počiniocima tih krivičnih dela da vrše pritisak i da utiču na žrtve i da ih zastrašuju", istakla je. Ukoliko bi se "obljuba bez pristanka" uvela u Krivični zakon Srbije, Macanović smatra da bi to dodatno obeshrabrilo žrtve da prijave silovanje.

Gotovo svaka deseta žena ili devojčica u Srbiji je doživela silovanje ili pokušaj silovanja, pokazali su rezultati istraživanja iz 2022. koje je sprovedeno u okviru projekta Agencije Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women).

Međutim, Macanović kaže da je mali broj njih koji se odluči da silovanje prijavi.

Od toga ih, kako je navela, prema iskustvu žena sa kojima su radili, odgovaraju već u samoj policiji, kada se žrtvama koje su došle da prijave silovanje sugeriše da bi ukoliko se ne dokaže da su bile silovane, protiv njih mogla biti podnijeta krivična prijava za lažno prijavljivanje.

Žrtve su, takođe, tokom postupka primorane da više puta ponavljaju svoj iskaz, a nerijetko ih, prema rečima Macanović "šetaju" od jedne do druge institucije, pri čemu se gubi vrijeme za prikupljanje fizičkih dokaza.