Očajna majka Žaklina traga 27 godina: Moje bliznakinje su žive

Već 27 godina Žaklina Antanasijević iz Vranjske Banje traga za istinom o svom porođaju. Želi da upozna svoju djecu, za koju čvrsto vjeruje da su živa, iako su marta 1992. godine, sudeći prema medicinskoj dokumentaciji - umrla ubrzo nakon rođenja.

Tvrdi da dokumentacija koju je godinama unazad prikupljala dokazuje da je u najmanju ruku mnogo toga neobično oko njenog prvog porođaja.

"Imala sam zdravu trudnoću, nosila sam dvije djevojčice. Prema mojim procjenama bila sam na kraju osmog, eventualno sam koji dan ušla u deveti mjesec", započinje priču Žaklina, prenose Novosti.

Ipak, uvidom u dokumentaciju, u uputu iz Doma zdravlja stoji da je između 6. i 7. mjeseca, dok u otpusnoj listi piše da se porodila između 7. i 8. mjeseca.

"Po uputu iz Doma zdravlja, 18. marta sam poslata u porodilište u Vranju i porodila se istog dana, a u dokumentaciji stoji da sam se porodila 20. marta", kaže Žaklina, pokazujući dokumentaciju:

"Djecu sam vidjela kada su se rodila, babica ih je uzimala i govorila "mnogo su male, mnogo su male...". Odvezli su me u drugu sobu i dali injekciju za prekid mlijeka".

Ona kaže da joj je ljekar narednog dana saopćio da su joj djeca umrla, jedno ubrzo nakon rođenja, a drugo sutradan. Nisu joj dozvolili da ih vidi.

Nakon godinu dana, ponovo je zatrudnjela i rodila sina, ali uprkos tome nije odustala od potrage za prvorođenom djecom.

"Živjela sam u stalnom strahu da mi ga neko ne ukrade, kao moju prvu djecu. Obaveze i mala sredina puna predrasuda su me sputavali da ranije krenem u potragu za istinom, ali jedan rutinski odlazak kod ljekara je počeo da odmotava klupko",  prisjeća se Žaklina.

U njenom kartonu u Domu zdravlja, kako joj je doktorka pročitala, piše "namjerno prekinuta trudnoća", što je najprije šokiralo, a onda je natjeralo da krene dalje da traga. Patolog joj je pisano potvrdio da obdukcija nije rađena. U komunalnom preduzeću odgovorili su da njena djeca nisu sahranjena, već je u te namjene korištena spalionica u Zdravstvenom centru. Međutim, ni tada nije postojao, ni danas ne postoji krematorijum u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

"Nizali su se dokazi. Zanimljivo je da babicu koju sam poznavala nikada više nisam vidjela", kaže ova žena.

Od Osnovnog javnog tužilaštva nedavno je dobila odgovor da je predmet zastario.

"Ne mogu vam prepričati sve neprijatnosti na koje sam nailazila u pokušajima da dobijem svu zdravstvenu dokumentaciju", priča Žaklina.

Kaže da nije bilo dana da nije pomislila na djecu i iskreno se nada da će ih pronaći.

"Tragat ću za djecom dok sam živa, jer osjećam da su i one žive", završava Žaklina Antanasijević.