Nakon Sanadera - Milo Đukanović

Nakon niza špekulacija, nedorečenih izjava i demantija, dvodecenijski premijer Crne Gore danas zvanično podnosi ostavku na ovu funkciju, a birat će se i novo vodstvo njegove Demokratske partije socijalista.

Prva asocijacija na Đukanovićev odlazak, tri godine prije isteka mandata, svakako je sada utamničeni premijer Republike Hrvatske Ivo Sanader. I Sanader je podnio ostavku u trenutku kada je, na prvi pogled, uživao solidnu podršku parlamentarne većine i bio poprilično popularan među građanima. I Sanaderova i Đukanovićeva zemlja u trenucima njihovih čudnih ostavki bilježe značajan napredak u euroatlantskim integracijama.

Crna Gora je prije četiri dana dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, što od balkanskih zemalja imaju još samo Hrvatska i Makedonija, ali Makedonija nema datum početka pregovora. Crnogorska opozicija uvjerena je da Đukanović naprasnu ostavku podnosi pod pritiscima Brisela i diplomatskih krugova, zbog – upletenosti u korupciju.

Iako njegovi saradnici i najbliže stranačke kolege tvrde da on odlazi iz potpuno privatnih razloga (slično se tvrdilo i za Sanadera), očito je da čovjek koji vlada Crnom Gorom od 1991. godine ipak ne napušta vlast tek tako.

Podsjetimo se, italijansko je tužilaštvo još 2001. godine podnijelo protiv Đukanovića optužnicu zbog šverca cigaretama, ali je ona povučena 2009. jer se crnogorski premijer pozvao na imunitet, što će reći da optužnica nije ni pobijena ni dokazana.

Sanadera se, kao i Đukanovića, godinama povezivalo sa nekoliko kriminalno-korupcijskih afera, da bi na kraju završio pod optužnicom u zatvoru u Salzburgu, čekajući izručenje u zemlju koju je „na povjerenje“ ostavio kolegici Jadranki Kosor.

Prema ocjenama analitičara i novinara u Hrvatskoj, Sanader je pokuša preko Kosorice vladati iz sjene, potpuno nezvanično ali efektivno. I crnogorski mediji špekuliraju o tome da će Đukanović nastaviti vladati Crnom Gorom preko sadašnjeg ministra finansija Igora Lukšića, koji će vjerovatno biti novi premijer.

Sanader i Đukanović po mnogima predstavljaju novi tip balkanskog, modernog političara: elegantni, elokventni i spremni na kulturne dogovore, bez žestokih svađa i teških riječi. Ipak, takvu političku eleganciju uvijek je pratio veliki luksuz i stalna sjena korupcije i kriminala.

Opet, teško je i jednom i drugom ne priznati njihovu povijesnu ulogu u tranziciji svojih zemalja. Sanader je „detuđmanizirao“ HDZ Hrvatske, barem na reprezentativnom nivou i učinio mnogo na putu ulaska u Evropsku uniju. Đukanović, vječiti pragmatik i nekada Miloševićev saveznik, vješto je bez kapi krvi Crnoj Gori donio nezavisnost, a četiri godine poslije ova zemlja je već stekla status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.