Milatović odlikovao Amfilohija: Volio je Karadžića i Mladića, prezirao muslimane, Crnogorce i Stonse

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović dodijelio je danas posthumno Orden Crnogorske velike zvijezde, najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu, kontroverznom mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju, javili su mediji.

Kako je saopćeno iz Kabineta predsjednika Crne Gore, Milatović je odlikovao mitropolita Amfilohija za "njegov ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države, kao i u očuvanju duhovne tradicije, izgradnji društvenog mira i oblikovanju jednog od najvažnijih poglavlja crnogorske savremene istorije".

Politika bila ljubav, bogosluženje dužnost

Kontroverzni Amfilohije Radović preminuo je prije skoro pet godina, 30. oktobra 2020. u 83. godini.

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Ko je čovjek koji je volio rat i mnogo mrzio, "kojem je politika bila ljubav, a bogosluženje dužnost".

Umro je od konoravirusa, vjerujući do posljednjeg dana, u ideju tzv. "velike Srbije", i da se na nesreći drugog može graditi sreća svog naroda.

12.08.25. 11:07

Skandal na koncertu u Crnoj Gori: Veličali ratnog zločinca Pavla Đurišića

Iako je njegovo životno poslanje trebala biti ljubav, prema Bogu i čovjeku, iako je bio "jedan od najobrazovanijih ljudi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC)", nažalost, iza njegovog dugog života ostaju tragovi mržnje, veličanja rata, zločinaca i njihovih nedjela.

Ovaj "jedan od stubova na kojima počiva Srpska pravoslavna crkva", čije je svjetovno ime Risto, rođen je 7. januara 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači.

Završio je Bogoslovski fakultet i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a postdiplomske studije u Bernu i Rimu. Doktorirao je u Grčkoj, gdje se i zamonašio i služio kao sveštenik.

Poslije godinu dana provedenih na Svetoj gori, odlazi za profesora na Institut Sv. Sergija u Parizu, a od 1976. godine predaje na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. U maju 1985. je izabran za episkopa Banatskog, a 30. decembra 1991. godine ustoličen je za mitropolita crnogorsko-primorskog.

Kako je pisao Momir Turudić u magazinu "Vreme", Amfilohijev uspon u crkvenoj hijerarhiji poklopio se sa "burnim događanjima na Balkanu, u koje se aktivno uključio".

"Žestoki antikomunista, svoje ideje o preporodu nacije i načinu na koji će se taj preporod izvesti delio je sa Dobricom Ćosićem, Slobodanom Miloševićem i sličnim produktima omraženog sistema", bilježio je Turudić 2007. godine.

Guslajući uz četničke zastave, govorio je:

"Đeneral Dragoljub [Draža] Mihailović je samljeven žrvnjem naci-fašističke ideologije, bezbožne fašističke ideologije, i ništa manje bezbožne komunističke ideologije".

Guslama na Dubrovnik

Bio je strastveno fasciniran ratom koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji, podržavao je sve njegove manifestacije. Mir je priznavao samo kao "truli". Zato je valjda u novembru 1991. godine, na dubrovačkom ratištu uz gusle hrabrio crnogorske rezerviste koji su se spremali na Dubrovnik i jug Hrvatske.

Mošti svetog Vasilija Ostroškog iznosio je u društvu Radovana Karadžića, a u "Hercegovini besedio o srpskim zemljama", pripremajući pastvu za zlo koje se ozbiljno kotrljalo.

Arkan ga je volio

Na Petrovdan 1991. u Cetinjskom manastiru bili su Arkan i pripadnici Srpske dobrovoljačke garde (SDG), kao i na Badnji dan 1992. godine. Ironija je, pisalo je "Vreme", da je ovaj zakleti antikomunista sve svoje ideje ostvarivao u saradnji sa "bivšim oficirima komunističke vojske i bivšim komunističkim funkcionerima raznih ešalona, koji su se preko noći preobratili u ljute nacionaliste".

Najveće nade je, kao je govorio, polagao u bh. entitet Republiku Srpsku ("najdivniju srpsku zemlja, svjetionik i Pijemont cjelokupnog srpstva") i njene čelnike, zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su odbacujući Vens–Ovenov plan 1993. godine "čuvali nas i našu dušu... opredijelili su se, kao i car Lazar... za carstvo nebesko".

Mitropolija crnogorsko-primorska u augustu 1995. godine blokadu granice na Drini - kojom se Slobodan Milošević zapravo želio distancirati od agresije na našu zemlju i genocida u Srebrenici - nazvala je izdajom i tri puta proklinjala "ruku koja podiže zid između sebe i brata u nevolji".

Muslimani – lažni ljudi

Ne samo da se družio i divio ratnim zločincima, Amfilohije je veličao i njihova nedjela. Tako je govorio da je "Srebrenica kao neka vrsta, daj da nazovemo, neke osvete".

Ne čudi jer će 19 godina poslije genocida, u crkvi na Sinjajevini, augusta 2014, govoriti o istrazi poturica.

On je tada rekao da su muslimani "lažni ljudi", te da je "duhovna smrt" koju su širili po Crnoj Gori strašnija od ubijanja.

"Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uha u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu", poručio je on.

Priznao je da je Karadžiću nudio skrovište dok se ovaj, navodno, skrivao.

S Miloševićem se Amfilohije razišao još tokom rata. Ne zato što je prezirao njegove ratove i zločine, već što ih ovaj nije "uradio" do kraja!

Ipak, posjetio ga je pred izručenje u Haag i poklonio mu Jevanđelje.

Bio je, očekivano, i protiv Haaškog tribunala, jer su u Haagu "oni koji su u crno zavili srpski narod na kraju XX i početka XXI vijeka i žele da na pilatovski način operu svoje ruke u krvi pravednika ili da time sakriju svoja nedjela".

Na paljenju Bajrakli džamije

Tokom paljenja Bajrakli džamije 2003. u Beogradu ušao je u razularenu gomilu i govorio:

"Izađite deco, kumim vas Bogom i Svetim. Ne činite zločin kao oni, pa da i mi ispadnemo zločinci."

Otvoreno je, do posljednjeg dana, bio i protiv samostalne Crne Gore i crnogorskog identiteta uopće.

Na pitanje novinarke na novosadskoj televiziji "šta misli o crnogorskom državnom projektu", on je odgovorio:

"Ne pravi se pita… od onoga."

Prezirao je Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

Kada je govorio o Crnoj Gori kazivao je da je rođena "u Brozovom Jajcu", da je to tzv. fildžan avnojevska Crna Gora, "koja zasniva svoju slobodu i svoju nezavisnost na novom nasilju na prostorima bivše Jugoslavije, na novom rasporedu ovdje na Balkanu".

Na liturgijama u Cetinju i Crmnici Amfilohije uspoređivao je Crnogorce sa "volovima i kozama". I ovome je svoj stav predsjednik Milatović iznio danas stav odlikujući Radovića.

"Po čemu ste Crnogorci? Po tome što ste rođeni u Crnoj Gori? Pa i volovi i koze se rađaju u Crnoj Gori, ali nisu Crnogorci i Crnogorke. Jesu crnogorski volovi i crnogorske koze, ali nisu Crnogorci i Crnogorke koji su cijelivali i cijelivaju mošti Svetog Petra Cetinjskog i ikonu Majke Božije, pokroviteljke ovoga grada. Njenu ikonu hoće da strpaju u pećinu da na njoj zarađuju pare. Jesu li to Crnogorci, je li to kultura", upitao je on.

"Džeger Miče, neverniče"

Nije volio ni žene, posebno one koje ne žele da stalno rađaju. Prilikom služenja liturgije u Pećkoj patrijaršiji 2017. Amfilohije je optužio Srpkinje da su "postale majke čedomorke".

"One u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili Musolini i Hitler i Broz i ovi koji su ovdje na Kosovu i Metohiji. A hoćete da kao narod imamo blagoslov Božji", rekao je danas preminuli mitropolit.

"Ratnik u mantiji" bio je uvijek u nekom ratu. Zanimljivo je da je ratovao i protiv Rolling stonesa!?

Komentirajući gostovanje ove grupe u Crnoj Gori 2007., na skupu povodom 211 godina bitke u Martinićima, izjavio je:

"Moćan je čovjek koji živi u strahu od Boga, i to bi trebalo da znaju oni koji su u Crnu Goru i Srbiju doveli bezbožnu grupu da peva demonske pesme i terali omladinu da svemu tome aplaudira."

Menadžer Raka Marić, organizator koncerta, zbunjeno je tada izjavio:

"Mitropolit je pametan čovjek. Ako on kaže da su oni demoni, onda su sigurno to. Ja zaista ne znam šta su to demoni, on to bolje zna od mene, i ja mu vjerujem. Ali, šta ja tu sad mogu", tako da ga je anatema zaobišla.

Crnogorci su se sprdali sa kritikama vladike, čemu svjedoče i grafiti "Džeger Miče, neverniče"!

A, volio je govoriti na sahranama. Govorio je sahrani velikog Danila Kiša, iako je on u svom testamentu napisao da ne želi da mu bilo ko prilikom pogreba drži govor, jer je "sve što je imao da kaže rekao u svojim knjigama".

Mitropolit je bio za govornicom i kada je držano opelo ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đinđiću. Porodica ubijenog premijera i Vlada Srbije ogradile su se od njegovog "alegorijskog posmrtnog slova" u kojem je poredio "dubine Đinđićeve rane i rana nekih drugih žrtava"...

Oduševljeno se obratio i na sahrani majke ratnog zločinca Karadžića.

Amfilohije je preminulu staricu poredio s majkom Jugovića i majkom Jevrosimom, koje su "svoj porod vaspitavale da na svetim načelima hrišćanske etike žive i umiru".

Spomenuo je i da mu je pokojnica "rekla jednom prilikom da bi bila srećna da joj donesu mrtvog sina, da ga u mrtvo čelo poljubi, ali da ostane vjeran pravoj Hristovoj vjeri i svome narodu, a da bi bila nesrećna majka da joj ga živa dovedu, ali da izda Boga i svoj narod".

Amfilohijeva vlast

Posljednje Amfilohijevo djelo jeste nova vlast u Crnoj Gori. Vladika je godinama radio sve da sruši prozapadnu vladu Mila Đukanovića. Organizirajući litije širom Crne Gore, a za što je povod bio Zakon o vjeroispovijesti, Radović je dugo pripremao teren za izbore u ljeto 2020. na kojima po prvi put neće pobijediti Đukanovićeva stranka i njegovi partneri.

U proslavama pobjede prvi su se, razumije se, našli muslimani, Bošnjaci u Plevljima, čija imovina je napadana i od kojih se tražilo da se isele, jer su "Turci". To je Crna Gora Amfilohija Radovića…Valjda je i red bio da ga odlikuju?!

Možda bi ovaj tekst bilo najbolje zaključiti zapisom uvaženog Momira Turudića.

"Svi projekti za koje se Amfilohije zalagao prethodnih decenija neslavno su propali. Uz more krvi i nesreće nestale su Srpska Republika BiH i Republika Srpska Krajina, razišle su se Srbija i Crna Gora, rasplet na Kosovu se čeka, mada ga svi znaju. Svako bi se, pred takvim rezultatima, zapitao da li je negde pogrešio, ali se kod mitropolita Radovića ne primećuju skrušenost i preispitivanje. Svojim nastupima on i dalje odaje utisak čoveka koji poseduje apsolutnu istinu i koji je rat sa samim sobom, koji je osnov i hrišćanstva i svih drugih religija, davno završio. A kada se taj rat završi, onda čoveku ostane samo da ratuje sa svima drugima".