"Ljudi imaju osjećaj da plivaju u želatini": Šta se dešava u moru pored pojedinih plaža na Jadranu

Posljednjih sedmica brojne plaže zapadne obale Istre ponovno su zahvatile nakupine rebraša. U večernjim satima u nekim od ljepših istarskih uvala kupači imaju dojam da plivaju u gustoj želatinoznoj smjesi. Morska struja donosi velike skupine ovih organizama sve do obale, a ljudi ih kolokvijalno nazivaju "ljigavcima".

"Važno je naglasiti da rebraši nisu opasni za ljude. Nisu žarnjaci, nemaju žarnih stanica ni otrova, pa iako osjećaj kupanja među njima nije ugodan, oni kupačima ne mogu naškoditi", objašnjava dr. sc. Tjaša Kogovšek, znanstvena suradnica s Instituta Ruđer Bošković u Rovinju.

Prema njenim riječima, ove godine broj rebraša znatno je veći nego prijašnjih sezona, no srećom nema dojava o meduzama.

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

"To nije slučaj samo na pulskom području, nego na cijelom sjevernom Jadranu. Riječ je o planktonskim organizmima s vrlo učinkovitom strategijom razmnožavanja. Jedinka može dnevno proizvesti od 1000 do 10.000 jaja, a mlade se jedinke vrlo brzo razvijaju i ubrzo postaju sposobne za razmnožavanje. Tako populacija u kratkom razdoblju može naglo 'eksplodirati'", dodaje u izjavi za Jutarnji.

Rebraši koji se pojavljuju u Jadranu zapravo nisu domaća vrsta. To je morski orah, koji je u naše more dospio u balastnim vodama brodova u Crno more, a zatim se proširio Mediteranom. Danas ga nalazimo i uz obalu Italije, Francuske, Španije, Grčke, pa čak i u Atlantskom oceanu. Ta vrsta ima široku toleranciju na temperaturu i salinitet, pa se lako prilagođava i brzo uspostavlja u ekosistemima koji nisu u ravnoteži.

Za razliku od meduza, rebraši nemaju žarne stanice ni lovke koje mogu opeći kupača. Njihovo tijelo građeno je od želatinozne mase, gotovo je prozirno, a specifično je po osam uzdužnih "rebara" od trepetljika koje se pod mikroskopom vide kao sitne dlačice. Njih koriste za kretanje.

22.08.25. 08:52

Sluzava stvorenja nalik meduzama preplavila Jadran: Naučnica objasnila o čemu je riječ

Kad svjetlost padne pod određenim kutem, trepetljike stvaraju boje nalik duginom sjaju. Upravo zbog tih duginih odsjaja, mnogi se kupači zaustavljaju i promatraju ih u plićaku. Iako se nekima gade, drugima izgledaju fascinantno, osobito djeci. No važno je imati na umu da je riječ o stranoj vrsti koja mijenja jadranski morski ekosistem.

Problem nastaje zato što je riječ o organizmu koji u Jadranu nema dovoljno prirodnih predatora.

"Zbog toga se populacija razvija gotovo nekontrolirano. Sjeverni Jadran najproduktivnija je regija Mediterana kada je riječ o planktonu i upravo zato rebraši ovdje nalaze obilje hrane", kaže naučnica.

Hrane se planktonom, uključujući i jaja te ličinke mnogih riba: "Tako ulaze u izravnu konkurenciju s malom plavom ribom, poput srdele i inćuna, koje su od goleme važnosti za ribarstvo. Kad se dogodi ovakva 'eksplozija' populacije, to se teško uklapa u hranidbeni lanac i može izazvati ozbiljne posljedice za riblji fond." Uz izravni utjecaj na riblje resurse, rebraši mogu poremetiti i dinamiku planktonske zajednice. Time posredno mijenjaju uslove života mnogih drugih organizama, od račića pa sve do većih predatora.​ Rebraši su u Jadranu prvi put zabilježeni 2005. godine.

@producertagsbysara

♬ original sound - Sara

"Svake se godine bilježi isti obrazac: najbrojniji su od jula do novembra, s vrhuncem u kolovozu i rujnu. Najviše ih je u Tršćanskom zaljevu, a prema jugu ih je sve manje. Na njihovu raspodjelu snažno utječu struje i vjetrovi. More ih može nanijeti do obale ili ih izbaciti van, ovisno o vremenskim uslovima. Kada je more nemirno, oni se povuku dublje", naglašava naučnica iz Rovinja.

Životni vijek rebraša kraći je od godinu dana, no zbog nevjerojatne plodnosti to nije prepreka njihovu širenju. "Toplije more, kakvo sve češće imamo, pogoduje njihovu širenju. Upravo to objašnjava zašto ih je ove godine tako mnogo", dodaje naučnica koja uspoređuje situaciju s onom u Crnom moru gdje je donekle uspostavljena prirodna ravnoteža. "Tamo je nakon pojave morskog oraha u ekosistem stigla i druga vrsta rebraša koja se njima hrani. Tako se uspostavila ravnoteža, iako je riječ o balansu dviju stranih vrsta. U Jadranu takvog predatora zasad nema, pa kontrola njihove populacije izostaje". objašnjava znanstvenica. Institut u Rovinju posljednjih godina razvija sustav praćenja dojava građana: "Kad ljudi primijete veće nakupine rebraša, često nam pošalju fotografije ili informacije o lokaciji. Na temelju tih podataka izrađujemo karte pojavljivanja, što nam pomaže pratiti širenje populacije. To je važan oblik suradnje znanosti i javnosti."

Trenutačno ne postoji metoda kojom bi se mogla izravno smanjiti njihova brojnost. Budući da je riječ o planktonskim organizmima, njihovo uklanjanje u otvorenom moru praktički nije moguće. Za kupače je najvažnije znati da rebraši nisu opasni. No za naučnike i ribare oni predstavljaju ozbiljan izazov.