Kako se Njemica s penzijom od 700 eura odlučila preseliti na Balkan i živjeti bolje

Iznureni neimaštinom ili pak materijalno neugroženi, ali umorni i ljuti na sistem koji podržava nepotizam, ohrabruje poltrone i nagrađuje konformiste, građani sele iz balkanskih zemalja. Odlaze gdjegod, mnogi u Njemačku. Bosanskohercegovački autor Srđan Šarenac napravio je dokumentarni film o Nijemcima koji pak sele na - Balkan.

"Bugarski san" bit će prikazan na ZagrebDoxu u srijedu 7. oktobra u kinu Studentski centar. 

Šarenac se bavi emigracijom siromašnih Nijemaca. Za razliku od ovdašnjih penzionera, oni imaju "odstupnicu" - s mršavim njemačkim penzijama ugodniju starost mogu živjeti u istočnoj Europi, prenosi Jutarnji list. 

Neuspjela ljubav

Protagonistica filma Petra Kallenbach penzionerka je koja mjesečno ima 700 eura, od toga 490 potroši na stanarinu.

"Jedan dan sam si kazala: nije bitno gdje živim nego da živim tamo gdje si mogu omogućiti bolju kvalitetu života za manje novca… Jer, ovdje nemam izbora. Cijena stanarine ići će samo gore i gore, a moja penzija će ostati ista", ispričala je Petra. 

Srđan Šarenac dobio je njemačku stipendiju Nipkow, četiri mjeseca proveo u Berlinu radeći na scenariju za "Bugarski san", istraživao priču o tome kako je Bugarska postala obećana zemlja mnogim Nijemcima.

"U Njemačkoj, koja je najbogatija država Europske unije, postoji ranjiva skupina građana - autohtoni Nijemci, u sedamdesetim, osamdesetim godinama života, cijeli su svoj radni vijek radili u Njemačkoj, po 35, 40 godina, a sad ne mogu preživjeti od minimalnih penzija koje iznose oko 700 do 800 eura mjesečno. Ti penzioneri ne prihvaćaju da je starost kraj života, oni drže da je starost mogućnost za novi početak", rekao je Šarenac. 

Mnogi od njih sele se u zemlje istočne Europe, odlaze na teritorij koji je njima terra incognita, u zemlje u kojima nikad nisu bili, vjerujući da ih na nekoj udaljenoj, nepoznatoj adresi, čeka bolji život. 

"Snimajući 'Bugarski san' htio sam razbiti predrasude. Iz pozicije Balkana gledamo na Njemačku kao savršenu zemlju, mislimo da tamo teče med i mlijeko. Želio sam razbiti taj stereotip, pokazati da i u Njemačkoj postoje siromašni, kao što su ti njemački penzioneri", istakao je on.

Po Berlinu je obišao puno siromašnih ostarjelih Nijemaca, na koncu odlučio raditi film o 65-godišnjoj Petri Kallenbach. 

Kallenbach njegova kamera prati u hamburškom stanu, žena čisti stan napučen detaljima u kojem je puno kičeraja koji za Kallenbach ima emotivnu vrijednost. Dok briše prašinu s tih stvari zapravo se polako oprašta s kućom i Njemačkom, mentalno priprema za selidbu u zemlju o kojoj jedva da išta zna i gdje je, pokazat će se, niko ne čeka. Jer, Bugarin s kojim se preko Google prevoditelja dopisivala i izmenjivala romantične mailove naposljetku se neće pojaviti, uzalud će ga dugo čekati na praznoj stanici Kavarne, grada u koji se doseljava. 

U Kavarni je mjesečna stanarina 155 eura, tamo joj od penzije ostane dovoljno da može živjeti neopterećena financijama. 

Nije njena priča rijetka. Samo u Bugarskoj živi 10.000 za njemačko društvo presiromašnih njemačkih penzionera. One koji imaju primanja manja od 917 eura njemačka statistika i skala drže i službeno siromašnima.  

Koliko god da su obje Europa, Njemačka i Bugarska dva su svijeta. Kallenbach sanja preseliti se sa svojim šesnaest godina starim psom, Lunom.

"Razlika je između Bugara i Nijemaca, Nijemci drže pse u kući, Bugari u dvorištu", objašnjava joj Bugarka koja joj u Njemačkoj pomaže na internetu pronaći stan u koji će preseliti u Bugarskoj. Kallenbach brine da novi smještaj nema puno stepenica, Luna boluje od artritisa, teško se kreće. 

Bugarski dom

Brine je i kakav je zdravstveni sistem u Bugarskoj, kući, pripremajući se za odlazak, pokušava učiti težak joj slavenski jezik, ćirilica je dodatno zbunjuje… 

U odsjaju staklena lustera iza kojega je komoda s porculanom naslućujemo što se sve događa u Kallenbach dok se pakira za Bugarsku. Valja ponijeti, govori radniku koji radi selidbu, prepariranu vranu, fotografiju Hitchcocka s pticom… sitnice koje čine njezin život. 

U jednom od sljedećih kadrova Njemica bere divlje izraslo cvijeće ispred svog novog, bugarskog doma, u dvorištu iza skrpane, improvizirane ograde. 

Više o ovome pročitajte na OVOM LINKU.