Jezive prijetnje Crnoj Gori: Skandalozan "dokumentarac" organizacije bliske Vučićevoj stranci

Novosadska organizacija Centar za društvenu stabilnost, bliska Srpskoj naprednoj stranci (SNS), zaprijetila je u "dokumentarnom" filmu državi Crnoj Gori, poručivši da se vraćaju po svoje, te da će nastaviti jer su tek počeli.

U filmu Referendum - priča o izmišljenoj slobodi se, između ostalog, tvrdi da je "sazrelo vrijeme za novo preispitivanje volje građana ili pak za institucionalno udruživanje teritorija tamo gdje žive oni koji svoju budućnost vide zajedno, a ne izdvojeno", kao i da je u Cetinju zabilježena "najveća demografska eksplozija nakon Drugog svjetskog rata", jer su tamošnje porodice "čuvali italijanski vojnici", dok su Cetinjani ginuli na ratištima širom Jugoslavije.

Taj "dokumentarac" napravljen povodom 20. godišnjice od referenduma o crnogorskoj nezavisnosti, emitovan je 20. i 21. maja iz dva dijela na dvije crnogorske televizije s nacionalnom frekvencijom - TV Prva i TV Adria, kao i na televizijama "Informer", "b92" i "Dokumentarna TV" u Srbiji. Većina kanala je stoga već suspendovana u Crnoj Gori. Film obiluje lažima, opasnim narativima, gnusnim tvrdnjama i velikosrpskim nacionalizmom...

Trending

Godine pravosudne tišine: Ko štiti snajperiste koji su terorizirali Sarajevo?

Film počinje "raznobojnim" prepričavanjem odnosa Crne Gore i Srbije od 1992. do 2006. godine, uz konstataciju da u pitanju nije samo priča o referendumu, već o "postepenom stvaranju novog identiteta", ali prije svega "priča o izdaji". Navodi se da je nekadašnjoj zajedničkoj državi presudio "dug proces razaranja zajedničkog identiteta, praćen galopirajućim separatizmom", te da je posrijedi "priča o izmišljenoj slobodi onih koji više nisu željeli da budu ono što jesu".

Sagovornici u filmu su, između ostalih, srbijanski ministar kulture Nikola Selaković (SNS), lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, nekadašnji lider bloka za zajedničku državu Predrag Bulatović, historičar Aleksandar Raković kom je 2018. bio zabranjen ulazak u Crnu Goru, koju on smatra "privremeno otcijepljenom republikom"...

Centar za društvenu stabilnost je, sudeći po informacijama s njihovog sajta, osnovan 2004, a tvrde da su se od početka svog djelovanja zalagali za "pospješivanje tolerancije u javnom dijalogu" i "jačanje svijesti o neophodnosti demokratije kao političkog i društvenog sistema". Sebe opisuju kao najveću srpsku "think-thank" organizaciju, pišu crnogorske Vijesti.

Posljednjih godina poznati su kao zdušni branioci vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji, pa su tako bili organizatori "građana protiv blokada", skupova koji podržavaju SNS, koji bi trebalo da služe kao svojevrsna kontrateža demonstracijama srbijanskih studenata i građana koji već godinu i po protestuju protiv tamošnjeg režima. Osim toga, autori su "dokumentaraca" koji targetiraju protivnike SNS vlasti, studente, novinare, aktiviste civilnog društva, čvrsto braneći Vučićevu tezu o "obojenoj revoluciji".

"Pravi srpski rodoljubi"

Glavna i odgovorna urednica beogradskog sedmičnika Radar Vesna Mališić rekla je "Vijestima" da je film o Crnoj Gori iz iste "kuharice" i da se naslanja na Vučićevo "patetično pasivno-agresivno" pismo o neuzvraćenoj ljubavi: "... ‘Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas’ - što je u Srbiji ostavilo mučan utisak inferiornosti", navela je ona, podsjećajući na Vučićevo obraćanje građanima Crne Gore uoči proslave dvije decenije obnove državne nezavisnosti.

Mališić ističe da o vezama novosadske organizacije sa SNS-om najbolje svjedoči njihova produkcija "dokumentarnih filmova potjernica" zbog kojih ih Ana Brnabić, predsjednica Skupštine Srbije, proglašava "fantastičnom nevladinom organizacijom", a Vučić "pravim srpskim rodoljubima".

"Mete su im istovjetne: istraživački mediji, studentski i građanski protesti, kritički nastrojeni pojedinci ili potencijalni politički pretendenti koje treba preventivno satanizovati", konstatovala je sagovornica.

Na sajtu novosadske organizacije lako je uočiti poveznice s SNS-om, pa se tako mnogim saradnicima Centra za društvenu stabilnost u biografijama navodi da su odbornici, članovi Predsjedništva ili Glavnog odbora SNS-a, dok je veliki broj njih zaposlen u srbijanskim državnim institucijama.

Izmišljena nacija i ljepota poroka

U filmu se, govoreći o crnogorskoj nezavisnosti, navodi da "dok je stariji brat godinama pomagao mlađem da stasa i opstane", mlađi je u međuvremenu gradio prisnije odnose s drugima nego sa sopstvenom porodicom, te da se u toj metafori najbolje ogledaju odnosi Srbije i Crne Gore od 1992. do 2006.

Tvrdi se da je razlog za "izdaju" bio daleko prizemniji nego što se predstavljalo javnosti, te da je neko poželio da ima više vlasti, više novca, više kontrole, aludirajući na bivšeg šefa crnogorske države, vlade i Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića.

"I u toj namjeri nije prezao ni od čega. Baš kao Kain. Vrijeme će tek pokazati da li braća ostaju braća i onda kad se posvađaju. Zato kad danas čujemo da je nešto vječno, možda bi najprije trebalo pomisliti na izdaju, jer se ona vječno pamti. Sve je bilo obavijeno plaštom tobožnje slobode. Slobode koja se pravda lakim protokom ljudi, informacija, cigareta, kokaina i novca. Dobro konstruisane i pažljivo sprovedene, ali ne i stvarne slobode, već izmišljene. I zato je ovo priča o izmišljenoj slobodi onih koji više nisu željeli da budu ono što jesu."

Navodi se i da je vojska srpskog kralja Petra Karađorđevića 1918. oslobodila Crnu Goru od austrougarske okupacije, pripajajući joj Boku Kotorsku, te da se u Cetinju ponovo vijorila trobojka, a da srpski jezik i ćirilica ponovo zamijenili njemački jezik i latinicu. Dodaje se da su odluke Podgoričke skupštine 1918. dovele do "ostvarenja Njegoševog sna o ujedinjenju Crne Gore i Srbije u jednu državu": "... Međutim, ujedinjenje je stvorilo i nezadovoljstvo pojedinih vojnih komandanata Crnogorske vojske poput Krsta Popovića, koji je podigao oružanu pobunu protiv stvaranja nove države. Poraz komita, odnosno zelenaša, stvorio je mitološku svijest kod određene grupe građana nove jugoslovenske države, koji su svoje ideale privremeno ostvarili tokom Drugog svjetskog rata i italijanske okupacije Crne Gore."

Potom slijedi i najgnusnija tvrdnja u filmu, pa se tako navodi: "dok su hrabri Cetinjani ginuli širom prostora nekadašnje Jugoslavije boreći se za slobodu, njihove porodice su na Cetinju čuvali italijanski vojnici, te je nakon Drugog svjetskog rata najveća demografska eksplozija zapravo zabilježena na Cetinju".

"Cinici bi to nazvali ljepota poroka", komentar je naratora, uz insert scene iz "Ljepote poroka", jugoslovenskog filma iz 1986, gdje muškarac pita ženu: "Šta mi to učini, ženo?", a ona odgovara: "Zgriješih, čoeku moj. Neka ti je prost moj život."

Tvrdi se da je pobjedom komunizma stvorena nova Jugoslavija, poredak, društvo, istorija, kultura, ali i nove nacije.

"Bila je dovoljna samo jedna odluka drugova objavljena u štampi da se stvori čitav jedan novi narod, bez prošlosti, ali i sa istorijom, kako kažu, od nekoliko vjekova, koja će tek biti napisana", navodi se u filmu.

Miniranje puteva, masakri, građanski rat...

Aleksandar Raković u filmu tvrdi da, kada je Milo Đukanović otišao u London na sastanak sa Džordžom Sorošem, da se s tog sastanka vratio i da je tadašnjim visokim funkcionerima DPS-a Svetozaru Maroviću i Filipu Vujanoviću rekao da sa zajedničkom državom treba završiti i da Crna Gora treba da se "otcijepi".

"To je ovu dvojicu zbunilo, ali oni su pratili tu Đukanovićevu politiku. Marović se pokajao zbog toga. Naravno ima i lične razloge zbog kojih se pokajao. Ali se pokajao. Pokajao se i (Milovan) Đilas što je stvorio tzv. crnogorsku naciju. Pa se vratio u Srbe. I Marović se vratio u Srbe", riječi su Rakovića.

U filmu se tvrdi i da je Đukanović uoči referenduma 2006. slao signale i poruke posredno zapadnim partnerima da neće prihvatiti drugačije rezultate referenduma (od nezavisnosti), te da je time aludirao na mogućnost izbijanja građanskog rata.

"U skladu s time bila su pripremljena dva scenarija. U prvom, ukoliko rezultat ne bude u skladu s očekivanjima, neophodno je bilo minirati i dići u vazduh sve puteve koji spajaju Crnu Goru i Srbiju, kako bi se otežao pristup eventualnoj pomoći koju u tom trenutku Beograd sigurno ne bi pružio Srbima u Crnoj Gori", navodi se.

Za drugi scenario, tvrde iz Centra za društvenu stabilnost, bilo je planirano napraviti masakr u jednom od pograničnih muslimanskih sela, kako bi se optužila srpska strana za napad na manjine u Crnoj Gori.

"Taj posao su trebali da izvrše pripadnici nekadašnjih paravojnih jedinica iz Bosne i Hercegovine, o čemu postoji svjedočenje jednog od učesnika tog nerealizovanog plana. Na sreću ili nesreću, do ovih scenarija nije došlo", priča narator.

Film, čini se, nije mogao, da prođe bez afirmacije Aleksandra Vučića. Tako se navodi da "nisu svi u Beogradu s olakšanjem i osmjehom na licu prihvatili rezultate spornog referendum", a sljedeći kadar je Vučićeva izjava od 29. maja 2006.

"Ja mislim da će se stvari kretati relativno loše, ali ne tragično. I ovo što su uradili sad, Milo Đukanović misli da je odnio istorijsku i dugoročnu pobjedu. Ja ne mislim. I radićemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem ostvarimo neku novu zajedničku državu, zato što je naš cilj da živimo zajedno, a ne odvojeno", pričao je Vučić 2006, a godinama kasnije tvrdio da bi, kad je Crna Gora obnovila državnu nezavisnost, situacija bila drugačija da je on, tada još "nereformisani" radikal, bio na vlasti.

Tvrde da su tek počeli

U završnom dijelu filma se navodi da je Crna Gora danas jedina zemlja na svijetu u kojoj je jezik većine postao manjina, da je u pitanju država u kojoj su "sve cijene unaprijed poznate, počev od izdaje, do cijene samog života".

"Jedino je samo sramota ostala bezvrijedna, iako zapravo najviše košta. A kad govorimo o tome ko je za, a ko protiv suverenosti, državnosti, prošlosti ili budućnosti, najbolje pokazuju posljednja istraživanja. Reklo bi se da je sazrelo vrijeme za novo preispitivanje volje građana ili pak za institucionalno udruživanje teritorija tamo gdje žive oni koji svoju budućnost vide zajedno, a ne izdvojeno. Ko zna šta bi jedna takva zajednica u Crnoj Gori mogla novo da izrodi. Ali polako, korak po korak, do pravog trenutka", priča narator filma.

Sljedeći kadar su podaci iz navodnog istraživanja te organizacije o "opredijeljenosti građana za nezavisnu Crnu Goru", prema kojem je 53,7 odsto protiv nezavisne države, 41,4 odsto za, dok je neopredijeljenih 4,9 odsto.

"Za to vrijeme mnogi su danas zaboravili ko su i što su. Ko su im bili očevi, a ko đedovi. Mnogi danas umjesto gusala slušaju moderne stvari. Uče povijest umjesto istorije i imaju novu braću. Nemaju komšije, već susjede. Preziru liturgiju, ali se klanjaju ili idu na misu, ali u sebi još uvijek imaju onu iskru koja ih tjera da popiju dojč u Knezu, prošetaju Kališom ili Beogradom na vodi i dalje žele da budu direktori u Beogradu", priča narator dok privodi film kraju, dodajući da se naposljetku isti i danas krišom, pred spavanje, dok ih niko ne vidi, prekrste s tri prsta, poljube ikonu i pomole za svoje pretke i potomke i čekaju skoriji dan kad će "ponovo postati ono što više nisu htjeli da budu".

Završni kadrovi filma su i njegove glavne poruke, ispisane velikim slovima: "Vraćemo se po naše!!! Nastaviće se... jer tek smo počeli!".