Jean-Michel Nicolier: Ko je bio Francuz čiji su posmrtni ostaci pronađeni na Ovčari i ko ga je ubio

Posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera, Francuza koji je herojski branio Vukovar, navodno su pronađeni na Ovčari. Informaciju su nezvanično objavili brojni hrvatski mediji, te se još uvijek čeka službena potvrda informacije, koja bi trebala biti objavljena danas, 29. oktobra.

Inače, Ovčara je mjesto u Vukovaru gdje se dogodio zločin nad hrvatskim vojnicima i civilima zarobljenima u vukovarskoj bolnici. Na Ovčari je umrlo stotine civila, a Hrvatska ističe kako je ovaj događaj postao najveći pojedinačni pokolj tokom Domovinskog rata u susjedstvu.

Jean-Michel Nicolier imao je 25 godina kada je ubijen na Ovčari nakon pada Vukovara. Ovaj mladić se, uprkos preklinjanju svoje majke, 1991. uputio u Zagreb, a hrvatskoj vojsci priključio se na ratištu kod Karlovca:

Trending

Uhapšen policajac iz Sarajeva: Neovlašteno zaustavio vozilo u Visokom i fizički nasrnuo na porodicu

"Ja sam divlja trava"

"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje", reći će Nicolier majci prije polaska.

Ovaj Francuz - kako su ga i zvali saborci - do Vukovara je stigao u septembru 1991, a na Sajmištu je ranjen početkom novembra. Prema informacijama, devet dana nakon ranjavanja, 18. novembra, odveden je na Ovčaru, u hangar sa zarobljenicima. Svjedoci su govorili da su ga četnici dan poslije prvo brutalno pretukli, a onda ubili. Nicolierov ubica je, tvrdili su svjedoci, Spasoje Petković zvani Štuka, koji je tada imao 18 godina. Navodno je nakon zločina ubijenom Francuzu iz džepa uzeo 20 franaka. Ubica će poslije priznati zločin pred sudom u Beogradu, ali tamo je dobio status svjedok-saradnika pa i danas živi slobodno u Srbiji. Hrvatskom pravosuđu je nedostupan.

A, par sati prije nego što će ga odvesti, Nicoliera je snimila francuska televizija, u vukovarskoj bolnici.

"Klaonica, klaonica, klaonica", opisivao je Francuz situaciju u ovom hrvatskom gradu, a onda nastavio: "Više puta su mi predložili da izađem iz grada i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. U Vukovar sam došao kao dragovoljac. Mislim da im trebam pomoći. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu."

"Do kraja, i u dobru, i u zlu"

Njegovi saborci svojevremeno su se prisjetili njegovog ratnog puta: "Pričao nam je da je gledao na TV što se događa i da je osjetio da mora doći. Sišao je s vlaka na Glavnom kolodvoru, pitao neku ženu gdje je najbliže za prijaviti se u vojsku, ova ga je uputila u HOS. Otišao je u Šenoinu, naletio na nas koji smo pričali engleski i brzo smo otišli put našeg prvog terena u Mejaško selo. (...) Nudili su mu da pokuša izaći iz Vukovara kao 'fotoreporter', ali to on ne bi nikada napravio. On je bio baš onakav kao što je definirao u kameru: 'Do kraja, i u dobru i u zlu!'. To je bio Jean, nije bilo nikakve šanse da drugačije odluči"

Kažu da je Jean bio vrlo pedantan i svaku večer bi slušao Radio Bruxelles, pa javljao saborcima vijesti. Oni su poslije rekli i kako je svakog dana vodio ratni dnevnik koji je nestao, baš kao i "hrpa filmova koje je fotografirao".

Zbog zasluga ga je posmrtno odlikovao bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, a odličje Reda Nikole Šubića Zrinskog primila je njegova majka Lyliane Forunier..