Ispovijest bjegunca: Kako su Srbin i Bosanac pobjegli iz zatvora u Sloveniji

Damnjan Mitrović, državljanin Srbije koji je 30. decembra izveo spektakularno bjekstvo iz zatvora u Sloveniji, ekskluzivno za Blic otkriva kako je skoro tri mjeseca planirao bijeg, zbog čega je uhapšen i kako je uspio da pored čuvara prošvercuje bonsek i pobjegne u Italiju.

Nakon skoro tri mjeseca planiranja, Mitrović i njegov cimer Dragan Milosavljević, državljanin Bosne i Hercegovine bonsekom su prerezali zatvorske rešetke, napravili užad od čaršava i uz pomoć njih preskočili zid opasan bodljikavom žicom, te tako pobjegli iz zatvora u Sloveniji.

Podsjećamo, nakon toga u Istočnom Sarajevu u sačekuši je ubijen Miloš Ostojić, a Milosavljević i Mitrović navodno se dovode u vezu sa ovim ubistvom.

Damnjan Mitrović (40), koji je 29. decembra pobjegao iz zatvora u Kopru, kaže da je to učinio jer nije želio da bude isporučen Srbiji za krivično djelo za koje je u Italiji, kako tvrdi oslobođen.

"Čim su odlučili da me isporuče za Srbiju, ja sam vidio da je vrag odnio šalu. Shvatio sam da moram da spasim svoju kožu i dođem kod svoje porodice. Planirao sam bjekstvo dva i po mjeseca. Prvo sam uspio u zatvor da unesem bonseke i to preko ograde, ne od stražara. Krio sam ih u tetrapaku od mlijeka. Zatim sam pratio šta rade i kuda se kreću stražari... Ja sam promijenio tri sobe da bih došao do sobe u kojoj mogu da vidim nadzornika i pratim šta se sve dešava i kako radi da bismo mogli da pobjegnemo."

Oko 3.30 u noći između 29. i 30. decembra Damnjan i Dragan su uspjeli da saviju rešetke i izađu kroz njih.

"Niz čaršav smo se spustili u dvorište. Tu smo našli kontejnere, stavili ih jedan na drugi, a dušek koji smo pronašli prislonili smo uz žicu koja je oštra kao žilet. To smo uradili da se ne bismo posjekli. Prvo sam se popeo ja, a onda sam pomoću čaršava podigao i cimera. Popeli smo se na stražarsku kućicu, a sa nje se spustili na ulicu niz te čaršave. Isjekao sam ruke na žicu, povredio kuk, a moj drug nogu, jer nismo vješto pali. Bježali smo kroz kanale, zavaravali smo tragove. Nakon kilometra smo se razdvojili i znam da je i cimer pobjegao i da je sa svojom porodicom", kaže Mitrović.

On navodi da mu je bilo važno samo da dođe do italijanske granice. Naišao je na stariju gospođu koja mu je pozajmila telefon misleći da zove majstora jer mu je auto u kvaru. Zapravo je nazvao suprugu i rekao joj da nađe ko će ga pokupiti u Trstu, jer slovenačka policija u krugu od 30 kilometara ima pravo da ulazi u Italiju. Taksista ga je za 10 ura odvezao do Trsta.

"Pozvao sam upravnika zatvora u Kopru, mislili su da zovem da bi ih “za*ebavao”, al sam zvao da mu objasnim kako smo pobjegli, da ne pomisli da je kriv neko od stražara. Pričali smo skoro pola sata i čudio se čovjek kako smo uspjeli da pobjegnemo iz jednog od najstrožih zatvora u Sloveniji, a još smo prvi koji smo uspjeli da pobjegnemo", kaže on.