Hrvatski bombaš napao i fabriku u Italiji?

Nakon što danima odbija hranu Vojislav Blažević, osumnjičeni da je prošle sedmice u hrvatskim Podusedu i Stenjevcu podmetnuo dvije eksplozivne naprave, u četvrtak je odlučio odbiti i infuziju, kojom su ga vještačko hranili, potvrdio je njegov advokat Branko Šerić.

Po svemu sudeći, njegov branjenik zaista misli realizovati najave da u štrajku glađu ide do kraja, smatrajući da ga je policija nevinog osumnjičila. No, policija s druge strane smatra da je dokaza protiv Blaževića skupljeno sasvim dovoljno. Na nekoliko lokacija koje je koristio pronađeni su tragovi istog eksploziva koji je korišćen u bombama, a tragovi su nađeni u Blaževićevu autu koji je bio zaključan u garaži njegove kuće, ali i u njegovom uredu u paragliderskom klubu.

Blažević nakon ranjavanja i hapšenja, Foto: Danas.net.hr

Više svjedoka potvrđuje da je upravo Blažević u jednome trenutku na autobuskoj stanici u Podsusedu počeo vikati “Bomba, bomba”, kao i da raspored povreda na njegovu tijelu ukazuje da je nešto rukama radio oko eksplozivne naprave kada je eksplodirala.

Dakle, više od dokazivanja Blaževićeve krivice policiju u ovome trenutku zanimaju verzije po kojima Blažević nije djelovao sam, već je imao saučesnike. Zbog toga se trenutno ispitiuju njegove veze s nekim osobama iz Republike Srpske koje je poznavao preko međunarodnih susreta paraglajdera, a koje su u BiH hapšene zbog posjedovanja oružja i eksploziva, pišu Nezavisne.

No, u potpunoj tajnosti hrvatska policija i sigurnosna služba istragu okreću i prema zapadu, tačnije prema Italiji, čiji je oficir za vezu u MUP-u vrlo aktivan ovih dana po pitanju saradnje na slučaju Blažević.

Slučaj iz 2006.

Blaževića je italijanska policija s postavljanjem eksplozivnih naprava povezivala prije više od sedam godina, a ta je istraga (koja je u međuvremenu pala u zaborav),  sada u svjetlu Blaževićevog hapšenja, intenzivno reaktivirana.

Naime, italijanski Interpol je 2006. od Hrvatske zatražio provjeru Blaževićevih kontakata zbog sumnji da bi on mogao imati saznanja o postavljanju bombe u Italiji. Inače, krajem maja 2005. u fabrici namještaja u Udinama je u sistemu elektronskog hlađenja pronađena bomba na daljinsko aktiviranje, koja nije eksplodirala zbog tehničkog kvara. U kućište bombe, koje je sadržavalo 250 grama eksploziva, nepoznati bombaš je takođe stavio i oko kilogram čavala kako bi povećao njenu razornu moć.

Forenzičari na mjestu prve eksplozije

Odmah nakon što su italijanski policajci demontirali bombu pristupilo se raznim vještačenjima te se najprije utvrdilo kako je eksploziv kojega je nepoznati bombaš koristio u izradi naprave vojni eksploziv s područja bivše Jugoslavije.Indentičan eksploziv, zanimljivo je, korišćen je u dvjema bombama koje su eksplodirale u Podsusedu i Stenjevcu, a vlasnik fabrike u Udinama Antonio S. već je prije postavljanja bombe imao problema s osobama iz bivše Jugoslavije. Dobijao je prijetnje, a, javljaju Nezavisne, jednom je i pretučen navodno zbog duga od 130.000 DEM za drvo uvezen o iz BiH.

Osim analize eksploziva Italijani su vještačili i mobitel, nesuđeni detonator, te utvrdili da je bio korišćen u Hrvatskoj. S njega je najčešće zvan broj 0914747888, koji je u imeniku bio registrovan pod Vojo. Italijanska policija hitno od hrvatskih kolega traži provjeru brojeva i ubrzo dobijaju odgovor: Vojo je Vojislav Blažević. Italijani odmah Blaževića stavljaju na tzv. plavu potjernicu, i traže od Hrvatske da ga ispita.

„No, od Blaževića nisu puno doznali. Rekao im je kako ne zna kako se to moglo dogoditi te kako je u nekoliko navrata putovao u Italiju radi paraglajdinga, ali i da mu u toj zemlji žive bratić Ivica sa suprugom te dvojica Italijana, prijatelja s paraglajdinga: Robert M. i Alessandro P. pa je moguće da je neko zvao s njihovih mobitela.

Takav odgovor proslijeđen je italijanskoj policiji, nakon čega su svi potpuno zaboravili na ovaj zahtjev.

Nakon druge eksplozije u Zagrebu

Italijanska veza

No, kada je prije nekoliko dana Blažević uhapšen i kada ja policija analizirala njegove podatke “zablinkao” im je i ovaj italijanski zahtjev od prije sedam godina. Da li se radilo zaista o slučajnosti da je Blažević prije sedam godina u drugoj zemlji na osnovi ispisa telefonskih poziva došao u vezu s postavljanjem bombe, ili je riječ o uvodu u jednu puno kompleksniju međunarodnu istragu ostaje za vidjeti. No činjenica da je hrvatska policija od Italije odmah zatražila čitavu dokumentaciju o slučaju postavljanje bombe u fabriku u Udinama govori da Blaževićevu “Talijansku vezu” shvaćaju jako ozbiljno.