Goldstein o Bleiburgu: Nisu to bili nikakvi borci za samostalnu Hrvatsku

Historičar dr.sc. Ivo Goldstein, redovni profesor Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu ističe u razgovoru za Net.hr da je obilježavanje Bleiburga skandalozno jer to nisu bili nikakvi borci za samostalnu Hrvatsku, već borci za nacifašistički pretektorat i to je zapravo bila ta njihova NDH.

On potcrtava da je historijska laž da su na Bleiburgu ljudi stradavali samo zato što su bili Hrvati.

“Oni su stradavali zato što su bili ili ustaše ili domobrani ili su se povlačili s vojskom jer su iz ovog ili onog razloga bili bliski s ustaškim režimom ili su smatrali da će ih novi režim proganjati. Tih mjeseci diljem Jugoslavije u tzv. obračunu s narodnim neprijateljem stradavali su pripadnici svih jugoslavenskih nacija – i Srbi i Slovenci i Albanci… Prema tome, ono što se dogodilo na Bleiburgu i Križnom putu u širem kontekstu nije bilo usmjereno samo protiv Hrvata. Mi se suočavamo s jednim narativom koji je povijesna laž”, kazao je Goldstein.

On tvrdi da se laže i o nekim osnovnim činjenicama o pokolju na Bleiburgu.

“Govori se da su tamo masovno stradavale žene i djeca, što nije istina. Prešućuje se da su ustaškom vodstvu partizani više puta nudili pregovore nakon 9. svibnja i kapitulacije Njemačke, kada su prošli kroz Celje. Na najmanje četiri mjesta nudilo im se pregovore, ali ovi se nisu htjeli predati. Dakle, taj narativ, kakav se prezentira na Bleiburgu i oko njega, jest dobrim dijelom ustašonostalgičarska ili ustašofilska konstrukcija”, smatra Goldstein.

Dok u Bleiburgu tokom svojih mandata nisu bili ni prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman niti Stjepan Mesić, na Bleiburškom polju počast žrtvama odala su trojica lidera ljevice. Pokojni Ivica Račan u svojstvu premijera je 2002. godine položio vijenac te kleknuo pred tamošnjim spomenikom hrvatskim žrtvama. I Zoran Milanović je 2008. godine, kao tada novoizabrani šef SDP-a, položio vijenac pred spomenikom na Bleiburškom polju. Kasnije je Milanovićeva teza, na kojoj inizistira i danas, bila da oni kojima je stalo do žrtava idu u Tezno, dok oni koji žale za propašću NDH idu u Bleiburg. Godine 2010. i tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović na svojoj je “turneji pomirenja” također položio vijenac pred spomenikom na Bleburškom polju.

Goldstein smatra da je tim političarima lijeve i lijevoliberalne opcije bilo jasno da se taj antagonizam u kulturi sjećanja nekako mora prevladati.

“Oni su zapravo vjerovali da će i druga strana ponuditi određene ustupke, da će odustati od ustašofilskog narativa i prihvatiti, naprimjer, notornu činjenicu da nisu svi koji su stradali na Bleiburgu bili nevini, već da je tamo bilo i ratnih zločinaca. Nadalje, da će odustati da se ustaše i domobrane imenuje hrvatskom vojskom, itd. Ali, ništa od toga se nije dogodilo. Revizionisti i ustašonostalgičari ustraju i dalje na istim elementima kao da je to zacementirana istina”, zaključuje Goldstein za Net.hr.