Bosanski radnici u Sloveniji - trostruke žrtve

Piše: Vuk Bačanović

„Ima knjiga, zove se 'Protokoli sionskih mudraca' i tu piše kako su se jevrejski bankari dogovorili...“, pokušavao je jedan od obespravljenih bosanskih radnika svojim kolegama objasniti suštinu vlastite bijede.

Sjedim sa tom grupom u ljubljanskom skvotu Rog, u propaloj fabrici bicikala, koju je nekada držao sarajevski Unis. Međunarodno udruženje „Nevidljivi radnici“ organiziralo je 4. juna proteste pred svim relevantnim institucijama Republike Slovenije. Razlog: Vlada ove bivše jugoslovenske republike nije učinila ništa povodom činjenice da su slovenački biznismeni imigrantskim bosanskim radnicima ostali dužni između 4 i 15 plaća.

„Evo, ja sam Jevrej i mene si sada uvrijedio.“, nabrzinu sam slagao. „Pa nisam ja kriv... piše u knjizi!“ kaže radnik.

Pisalo, ne pisalo, Nevidljivi radnici, praćeni članovima sarajevskog pokreta „Dosta“, banjolučkog „Geta“, tuzlanskog „Revolta“, Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju, ljubljanskih anarho-sindikalista i još blizu 700 građana Ljubljane i inostranih studenata, prodefilovali su toga dana Ljubljanom, uzvikujući parole protiv izrabljivanja, pozivajući na jedinstvo radnih ljudi u cijeloj bivšoj Jugoslaviji i zahtijevajući od vlade Slovenije da natjera privatnike da radnicima isplate ono što su im dužni.

I nakon toga, šta sam imao čuti? Dok sam, nakon četiri sata defilovanja Ljubljanom, dijelio porciju graha pomiješanog s kiselim kupusom sa tim ugroženim, ugnjetenim ljudskim bićima, slušao sam njihova rezonovanja gora od najgore bosanske političke noćne more.

Opljačkali su ih najprije njihovi „sunarodnjaci“, tranzicijski „kontroverzni“ biznismeni, krčmitelji društvene imovine, da bi ih potom sačekale njihove slovenačke kolege i pretvorile u robove-graditelje tržnih centara i luksuznih stambenih kompleksa. Epilog: Krivi su Jevreji, ili barem 'autori' „Protokola“, znamenite podmetačine ruske carske tajne službe 'Ohrane'!

Dabome da bi se 'na prvu' moglo reći: tako vam i treba, neka vas izrabljuju kada ste tako glupi, još gore kada ste kriptofašisti. Pa ipak, kada se ne reagira 'na prvu', onda ove ljude možemo smatrati ne dvostrukom, nego trostrukom žrtvom. Zbog jednih su morali napustiti svoju zemlju, zbog drugih su živjeli život nedostojan ljudskog bića, a treći su im zagadili mozak propagandom, koja krivicu ima prebaciti na ljude druge etničke ili vjerske pripadnosti.

Okupljeni u propaloj fabrici, pred skromnom porcijom graha, ti ljudi su bili slika svih višestruko prevarenih i poniženih radnih ljudi u Bosni i Hercegovini. Oni su (pred)ubijeni, proživljavanju pretposljednju fazu prije doslovnog fizičkog ubistva, bilo kao umirući od bijede, jeftinog alkohola i hrane, ili u budućim ratovima u kojima će biti uništavani 'viškovi' radne snage.

Pogrešno je i kukavički obračunavati se žrtvama. Njih ne bi bilo da nije dželata!