Bogataši odustaju od kupovine otoka u Hrvatskoj - evo zašto

Među prvima je prodan otočić Smokvica kod Primoštena 2002. godine za devet miliona kuna, za 1,1 milion eura 2000. prodani su otoci Frašker i Fraškerić tvrtki ruskog tajkuna Vladimira Jevtušenkova, dok je 2005. otočić Jakljan prodan Goranu Štroku za šest miliona eura, a privatizacijom dubrovačkog hotela Excelsior u paketu je dobio i Otok života u Malostonskom zaljevu.

Otoka na prodaju i nema puno, na hrvatskoj strani Jadrana ih je što većih što manjih 1244, od toga naseljenih 65, ali u državnom vlasništvu ih je 85 posto i oni nisu na prodaju.

Ako vam padne na pamet otkupiti otok od privatnih vlasnika, prema pravu prvokupa, najprije trebaju biti ponuđeni općini, županiji i državi, a ako oni nisu zainteresirani, tek tada možete sastavljati kupoprodajni ugovor.

No, ni vlasništvo vam neće zagarantirati potpunu osamu budući da još uvijek kao opće dobro ostaje obalni pojas širine minimalno šest metara, a tek s dobivenom koncesijom i za taj dio otoka, možete se smatrati potpunim gospodarima škoja.

“Vlasnici bi morali imati i uredne sve potrebne dokumente uključujući i utvrđen pomorski pojas. Tek nakon što se u roku od 60 dana utvrdi da ni država, županija, grad ili općina nemaju interes za kupnju, vlasnici mogu razmišljati o prodaji otoka. Međutim, nijedan otok u cijelosti zapravo se ni prije nije mogao prodati jer bi to podrazumijevalo i prodaju pomorskog dobra koje je opće javno dobro, što znači da su potencijalni kupci mogli imati svoj otok, ali ne i plažu, jer ju je moguće dobiti samo u koncesiju”, objašnjava Jasminka Biliškov, vlasnica agencije Biliškov nekretnine iz Kaštel Starog, dopredsjednica nacionalne Udruge agencija za promet nekretninama, čija je tvrtka i sudjelovala u kupoprodaji Smokvice.

Ova agencija zapravo i jest najiskusnija u ponudi otoka, jer od ukupno ponuđenih dvadesetak škojića na Jadranu, oni na “lageru” imaju petnaestak.

“Posjedovati svoj otok znak je prestiža među svjetskom elitom, ali hrvatsko zakonodavstvo i loši infrastrukturni uvjeti na našim otocima uvelike koče njihove namjere. Tako su od namjeravane kupnje odustali i neki od poznatih klijenata, poput Bernieja Ecclestonea i princeze Caroline od Monaca. Naime, ako na otoku nema građevine, nije ju moguće ni izgraditi, nego samo adaptirati postojeću, osim ako se kupac ne namjerava baviti stočarstvom ili poljoprivredom pa podignuti objekt za OPG, a to malo tko od njih namjerava”, kaže gospođa Biliškov, dodajući kako svi jadranski otoci i otočići nisu jednako atraktivni, pa su i cijene u rasponu od 11 do 70 eura po kvadratnome metru.

Tako, primjerice, otočić Tajan pokraj Dubrovnika možete dobiti već za 750.000 eura, dok ćete za neki od otoka u kornatskom arhipelagu morati izdvojiti 3,2 miliona, u blizini Hvara 2,3 miliona, dok će za otok Sridnja pokraj Zadra trebati “iskeširati” 6 miliona eura.