Margaret Merkel? Kakva besmislica!

Je li pametno porediti Angelu Merkel i Margaret Thatcher? Je li umjesno tvrditi da je Angela Merkel nova Čelična lejdi? Na takva pitanja odgovara kolumnista njemačkog Der Spiegela, Jakob Augstein, potaknut medijskim napisima o sličnostima Merkle i Thatcher.

„Zvati gospođu Merkel novom čeličnom lejdi je potpuno neopravdano. Thatcher je tražila revoluciju. Merkel želi samo funkciju“, piše Augstein.

Govoreći o filmu koji se prikazuje ovih dana, u kojem britansku premijerku glumi Meryl Streep, Augstein se pita da li će kad biti snimljen takav film o Angeli Merkel? „Prava za inozemnu distribuciju kupit će jedino Srbija.“

Ipak, poređenje ove dvije političarke može biti korisno jer ukazuje na sve slabosti i manjkavosti njemačke kancelarke.

„Teška su vremena za Angelu Merkel. Napravila je grešku kod izbora predsjednika, ministar unutarnjih poslova sada joj je protivnik, u Bundestagu nije dobila većinu pri glasanju o evropskoj pomoći... Izgleda da neće moći izdržati nove pritiske: evropski finansijski fond pomoći postaje sve skuplji, a Angela Merkel nije navikla na toliko neuspjeha“, piše u Spiegelu.

Kako će svoj mandat okončati Merkel? Hoće li joj presuditi biološki sat ili će je izdati najbliži saradnici, kao što se to desilo britanskoj premijerki.

„Kada se Thatcher povlačiča, napustila su je dva najvažnija ministra: ministar finansija i vice-premijer Howe, koji se povukao jer mu nije dato obećano mjesto ministra vanjskih poslova. Howe je tada u parlamentu izrekao svoju čuvenu rečenicu, da je vrijeme da se ispita lojalnost onih koji su njega primoravali da dokazuje svoju lojalnost...“

Tako je Thatcher izgubila podršku svoje partije. Zbog evropskih integracija i monetarne politike. Isti problemi opterećuju i Angelu Merkel. No, njena partija CDU nije tako jako kao britanski torijevci, i nema takvih ministara koji će se žrtvovati...

Sličnosti i razlike ove dvije političarke jednako su upadljive. Obje su završile prirodne nauke, fiziku i hemiju. Obje su preuzele partije u očajnom stanju nakon afera i skandala. Obje su, kao i žene nakon II svjetskog rata, morale biti hrabrije od muškaraca.

Razlika je u tome što je Thatcher tražila revoluciju, a Merkel se tek bori za vlast, piše Augstein.

Lejdi je do kraja ostala vjerna svojoj totalitarnoj viziji, mješavini radikalnog liberalizma tržišta i vjere u jaku državu. Merkel je radikalna samo u svom pragmatizmu. Spremna je na promjene, ali se ipak drži svog kursa, jer ima samo jedan cilj.

Merkel nije htjela ukinuti obavezno služenje vojnog roka, nije htjela ukinuti atomske izvore energije, bila je protiv evropske ekonomske vlade i fiskalne unije. A sve to je na kraju dobila. Takvi su rezultati njene politike.

Bez ikakvog plana i principa, Merkel često pravi greške i pokazuje slabosti, žrtvujući strategiju u korist taktike. Politika simulacije i improvizacije, koja na duže staze neće donijeti nikakve promjene.

U Evropi se već sada osjete posljedice takve politike, koja se vodi motom lako ćemo.