Udomljavanje je zakon: Pružite dom najboljem prijatelju

Nedavno istraživanje Fondacije Dogs Trust govori da oko 18 posto pasa u sarajevskim domaćinstvima čine psi udomljeni sa ulice ili iz azila za napuštene životinje. Ovaj procenat je ohrabrujući kad se uzme u obzir da ne postoji sistemsko ohrabrivanje udomljavanja životinja od strane lokalnih vlasti i da jedine, rijetke akcije udomljavanja u Sarajevu, Zenici, Banjoj Luci, Tuzli i drugim bh. gradovima organizuju nevladine organizacije. Iz Dogs Trusta kažu da je udomljavanje najjeftiniji način pribavljanja zdrave i veterinarski obrađene životinje, te da u Velikoj Britaniji, primjera radi, postoje liste čekanja za usvajanje pasa. Podsjećaju da je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja iz 2009. godine predvidio udomljavanje pasa kao jedan od načina humanog upravljanja populacijom pasa, u čemu bi primarnu ulogu imali azili.

"Veliki broj pasa koji se trenutno nalazi na ulicama BH gradova predstavljaju kandidate idealne za udomljavanje. Ti psi bi po dovođenju u azil trebali biti posmatrani u smislu agresivnosti i nakon toga veterinarski obrađeni, dakle sterilisani, očišćeni od parazita, vakcinisani i čipovani, kako bi bili spremni za udomljavanje", kaže za Radiosarajevo.ba Aida Feraget, PR i marketing menadžerica fondacije Dogs Trust BH i dodaje da je promocija udomljavanja logičan naredni korak u radu azila.

Udomljavanje trebaju promovisati lokalne vlasti

Iako na papiru dobar, postojeći Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja lokalne vlasti nisu sprovele u djelo, pa tako ni promociju i akcije udomljavanja. Iz Udruženja za spašavanje i zaštitu životinja ŠAPA Zenica kažu da vlasti u BiH do sada ni na koji način nisu provodile kampanje kojima bi se promovisalo lokalno udomljavanje napuštenih životinja umjesto kupovine, te da je neophodno prepoznati odgovornost lokalne zajednice ali i budućih udomitelja, vlasnika životinja jer ljudi često iz pogrešnih razloga nabavljaju psa ili mačku, ne shvatajući odgovornost koju oni donose.

"Upravo usljed nedovoljno informisane i nedovoljno promišljene odluke o nabavljanju kućnog ljubimca toliki broj životinja završi na ulici svaki dan širom BiH", kaže Snežana Vidović, predsjednica Udruženja ŠAPA za Radiosarajevo.ba. Podizanjem svijesti o tome šta znači biti odgovoran vlasnik i koliko ljubimci doprinose kvaliteti života čovjeka, te podsticanjem udomljavanja umjesto kupovine životinja smanjio bi se i broj napuštenih životinja na ulici, smatraju u ovom udruženju.

"Lokalne zajednice bi mogle uspješno promovisati udomljavanje uz ponudu subvencioniranja ili sterilizacija, ili poklanjanja prve vakcine, dakako pod uvjetom da se udomljavanje radi odgovorno uz prethodnu kontrolu porodica, te potpisivanje ugovora o udomljavanju", dodaje Vidović.

Zahvaljujući naporima volontera i volonterki Udruženja ŠAPA, kao i drugih organizacija koje se bave zaštitom životinja u BiH, mnogi psi sa ulica bh. gradova odlaze u inostranstvo, udomiteljima u Sloveniju, Austriju, Njemačku, ali su u bh. domaćinstvima, i pored ogromnog broja pasa na ulicama, i dalje najpopularniji rasni, skupo plaćeni ljubimci "s papirima".

Udomljavanjem psa ili mačke sa ulice ili iz azila činite dobro djelo i potpuno besplatno dobijate najboljeg prijatelja koji će dobročinstvo znati uzvratiti, što potvrđuju i naši sagovornici i sagovornice. O iskustvu udomljavanja psa sa ulice za Radiosarajevo.ba govore Jasna Fetahović, Sergej Batovanja, Angelina Vojaković-Kurtović, Alma Selimović i Vedran Muhović, ponosni vlasnici mješanaca sa ulica bh. gradova.

"Udomio sam Šubi jer sam htio nabaviti Roninu, mom prvom psu, prijatelja s kojim će se igrati. Rasa mi nije bila bitna, bilo mi je samo važno da pas bude mali, kako bi bio Roninovih proporcija. Prijateljice su pronašle Šubi na Ferhadiji sa ostalim psima na ulici, a ja sam je udomio bez razmišljanja. Nakon što je stigla, spavala je danima u korpici sa dekom. Sada ima gotovo 3 godine, razigrana je, pametna, zdrava, umiljata i najbolja je Roninova prijateljica. Savršeno se slažu i presretan sam što sam što ima dom i ne mora spavati na cesti, u snijegu i tražiti ostatke hrane po kontejnerima. Udomljavanje bih preporučio svakome ko ima osnovne preduvjete za udomljavanje, s naglaskom na odgovornost i brigu o njima. Bilo da se radi o rasnim psima ili psima sa ulice, treba im pažnja, briga i njega. Sve to zahtijeva određeno vrijeme, pa se većina ljudi koji rade ne odlučuje na udomljavanje. Mislim da se dobrom organizacijom vrlo lako može pronaći kvalitetno vrijeme i za pse, stoga preporučujem svima koji imaju osnovne preduvjete za udomljavanje da spase život barem jednog psa na ulici i poštede ga gladi, kamenovanja, šutanja, hladnoće i svega onoga što podrazumijeva život uličnih pasa u BiH", priča Sergej Batovanja.

Ljubimci nisu statusni simboli

Sergej smatra da se udomljavanje životinja mora podsticati sistemski, kontinuirano i da ovi podstreci moraju dolaziti od samih vlasti, baš kao što o životinjama na ulici i podizanju svijesti mora brinuti država.

"Činjenica da se ovoliko pasa nalazi na ulicama mnogo govori i o generalnom "uređenju" naše države, kao i o društvenoj svijesti građana koji sve češće ovakve pse doživljavaju kao prijetnju. Razumijem i razloge zbog kojih se određeni ljudi odlučuju za rasne pse, ali smatram da, kad se radi o psima sa ulice, mora postojati ozbiljna organizacija i sistem koji će se baviti ovim problemom. Trenutno se većina udomljavanja (i pasa i mačaka) radi direktno na ulici ili putem oglasa na društvenim mrežama pokrenutih i vođenih od strane nekoliko manjih grupa entuzijasta. Smatram da se mora daleko ozbiljnije pristupiti problemu životinja na ulici, te da se mora stvoriti mehanizam na državnom nivou koji će podrazumijevati podizanje svijesti o ovom problemu, zbrinjavanje, brigu i udomljavanje životinja. Mnogo građana ulične pse doživljava kao manje "vrijedne", manje inteligentne, manje lijepe ili manje poslušne. Smatram da pse ne možemo i ne smijemo gledati kao statusne simbole i nešto s čime se "ponosimo" samo zbog njegovog pedigrea. Svaki pas ima svoj karakter, a Šubi je savršena kombinacija umiljatosti, dječije blesavosti i poslušnosti."

Šubi

Angelina Vojaković – Kurtović je udomila psa nakon što je saznala da djeca iz njenog naselja od svog džeparca skupljaju 10 KM dnevno za boravak psa u pansionu za pse, dok mu pokušavaju naći udomitelja. Ova ljubav prema životinjama od strane najmlađih ju je dirnula i odluka je pala. Danas ima dva udomljena psa i kaže da su učinjeno dobro djelo i veseli život njenih ljubimaca nagrada sami po sebi.

"Udomljeni psi su često prelijepa mješavina, te su, bar meni, interesantniji od rasnih pasa koji svi izgledaju slično u svojoj rasi. Moji su mješanci, s ulice, prelijepi, pitomi, vole djecu i ljude, zdravi su i veterinara viđamo samo kad je red na vakcine." 

Zee i Alma su proteklih šest godina zajedno prošle dug put od Zenice, gdje ju je Alma pronašla, "malu, gladnu, smrznutu i lajavu", preko Sarajeva, pa sve do Washingtona i na kraju Philadelphije. 

"Mi smo tim. To je moj mali čupavi stvor i najbolja drugarica. S njom se osjećam sigurno: ljudi me ne smiju ni zagrliti uz glasan pozdrav da ih ona ne opomene", priča Alma uz smijeh. Nakon iskustva udomljavanja Zee, ne bi nikad kupila psa, dodaje.

"Mislim da je važno i da ljudi shvate da je imanje psa obaveza, da psi žive i do 18 godina, bez obzira da li ih kupuju ili udomljavaju morali bi toj obavezi odgovorno pristupiti. Najžalosnije je što često ni ti skupi rasni psi naručeni iz inostranstva ne ostaju dugo sa svojim vlasnicima, ljudi ih izbace na ulicu kad shvate da se ne mogu brinuti o njima".

Zee

Jasna Fetahović, koja je udomila polupokretnog, iz lovačke puške ranjenog Dagija sa metalnom šipkom u nozi, kojem je trebala njega kako bi se oporavio, kaže da se ne slaže s opšteprihvaćenim mišljenjem da je pas velika obaveza.  

"Pas je u moj život unio isključivo pozitivne promjene. Zahvaljujući šetnjama s Dagijem, upoznala sam veliki broj drugih pasa i njihovih vlasnika, mnogo divnih ljudi, na čijem sam prijateljstvu zahvalna."

O odluci da li udomiti nezbrinutog psa ili kupiti rasnog, Fetahović kaže:

"Ne želim u pitanje dovoditi ičije pravo da vlastiti novac troši kako želi i donosi takve odluke. Nažalost, veoma često ni sama rasnost nije garancija da će pas imati dobar život. Svi smo imali priliku vidjeti rasne pse koje su vlasnici napustili jer su shvatili da ne mogu imati ljubimca. Ipak, prednost dajem udomljavanju. Udomljavanjem životinje s ulice iskazujemo vlastiti stav da je svaki život vrijedan i da svako živo biće zaslužuje priliku. Osim toga, imati mješanca znači imati psa jedinstvenih karakteristika."

Dagi

Vedran Muhović je udomio Doru iako ranije nije namjeravao imati psa u stanu.

"Izgledala je bespomoćno, preplašeno i činilo se da nema baš velike šanse da preživi na ulici. Njoj je bio potreban dom. Iz ove perspektive mi se čini da je tada i nama bio potreban pas", priča Vedran i dodaje kako je naknadno shvatio da psi zahtijevaju vrlo malo, a zauzvrat pružaju neuporedivo više. Zbog toga i činjenice da je udomljavanje psa potpuno besplatno i da rasni i skupi psi ne pružaju ništa više (a ni manje) vlasniku nego ovi udomljeni, usvajanje ljubimca s ulice ili azila bi preporučio i drugima:

"Osjećaj da ste nekome spasili život i isti učinili ljepšim je neprocjenjiv".