Sjećanje na 43 Sarajlija ubijenih na Markalama: Cvijeće, fatiha i minuta šutnje

Minobacačka granata kalibra 120 mm, tog kobnog jutra ispaljena sa agresorskih položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu što se smatra jednom od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu.

Tragično ubijenih Sarajlija danas su se prisjetili njihove porodice, prijatelji i malobrojni sugrađani. Vidno potresen Damir Malagić ispričao je kako je tog kobnog jutra, kao 15-godišnji dječak bio u tržnici gdje je prodavao svijeće kako bi preživio. Sa njim su bili i njegova dva prijatelja, Dačo i Beljo koje je na izlazu iz tržnice posljednji put vidio žive. Dan je bio, kako kaže, miran i sunčan.

"Ispratio sam ih iz tržnice, da su mi rekli da izađem sa njima i ja bih poginuo. Pozdravili smo se na vratima, napravili su četiri, pet koraka napolju i tad je pala granata. Izašao sam da vidim šta se dešava, ležali su mrtvi, bilo je nogu, cipela, hljeba, na sve strane", rekao je Malagić kroz suze dodajući kako će mu prizor iza tržnice vječno ustati urezan u pamćenje.

Dodaje kako svaki njegov prolazak kraj mjesta gdje je pala granata, budi bolna sjećanja te da mu nije svejedno gledati nekolicinu okupljenih na mjestu jednog tako velikog zločina.

"Noge mi se tresu, uzbuđen sam... Ovo je bruka i sramota što nema ljudi puno, ovdje su porodice stradalih došle, ovo je sramotno, ovo treba da se obilježi da ovdje bude par hiljada ljudi, bar Sarajlija pravih koji su ostali tu", poručio je Malagić.

Među 84 onih koji su na današnji dan ranjeni na Markalama je i Ismet Svraka. Svega se, kako kaže, sjeća "kao da se desilo jučer".

"Došao sam se naći sa prijateljima i pred tržnicom smo zapalili cigaretu, pola smo ispušili. Čuo sam eksploziju, ne znam kako sam pao, otvorio sam oči: ništa nisam vidio. Oba druga su poginula, ja sam bio bliže granati nego oni, udarili su u zid. Ubacili su me u neka kola, odveli su me u bolnicu, bio sam ranjen, ostao sam bez noge lijeve, imam još geler u glavi, slijepo crijevo su mi bili izvadili, imao sam gelera", ispričao je Svraka.

Dvije godine nakon ranjavanja bio je potpuno nepokretan. Želja mu je, kako kaže, da istina o zločinu na Markalama kao i istina o svim drugim stradanjima nedužnih civila, poživi.

"Imam danas neku invalidninu, koliko imaju toliko daju, ne žalim se na državu, ali noge nikada neću imati. Trebaju drugi nama dati invalidninu, a ne naša država, onaj ko je agresor bio on je uzročnik svega ovoga. Strah me da uskoro ne kažu da smo mi ovo uradili, pričali su da smo sami sebe ubijali. Cijeli svijet zna za genocid, neki ga negiraju ali mnogih više nema", kaže Svraka.

Na spomen-obilježje ubijenim Sarajlijama cvijeće su položili predstavnici, federalnih, gradskih, općinskih vlasti i druge delegacije. Uz tužnu instrumentalu pročitana su imena poginulih.
U masakru koji se dogodio na sjevernom ulazu u sarajevsku Gradsku tržnicu 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali:

Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Na Markalama je godinu dana ranije, 5. februara 1994. godine također počinjen masakr kada je, u padu granate ispaljene sa srpskih položaja na prepunu gradsku pijacu, ubijeno 68 građana Sarajeva, a njih 144 ranjeno.

Za ratne zločine nad stanovnicima Sarajeva, uključujući i dva masakra na Markalama, Međunarodni sud u Haagu osudio je visoke oficire Vojske Republike Srpske - Stanislava Galića na doživotni zatvor, a Dragomira Miloševića na 29 godina.