Kako se u Sarajevu nekad slavila Nova: Tri dana šansona i rok derneka

Euforija i osmijesi na licima ljudi, pripreme za doček već 15 dana ranije, ugovaranje zajedničkih sjedjeljki na ulicama grada i bliskost gradske raje bila su obilježja nekadašnjih novogodišnjih blagdana u Sarajevu, priča Arif Alajbegović, stari meraklija i bard starogradske pjesme i sevdalinke. 

U društvu njegove supruge Halime i kćerke Lejle te prijatelja Mirsada Hajdara, supružnika Azre i Ismeta Musić te kolege profesionalnog muzičara Zuhdije Batuše, ekipa Avaza evocirala je uspomene na dočeke Nove godine tokom '70. i '80. godina prošlog stoljeća.

„Maltene, svi smo se u Sarajevu međusobno poznavali. Unaprijed se znalo gdje će ko dočekati Novu godinu. U taj vakat, sedamdesetih godina, zabave su se pripremale uz evergrine, šansone i romanse za ples te starogradske pjesme i sevdah. Oblačili smo svečana odijela, dame su bile u posebnim toaletama koje su se šile specijalno za tu noć. Čitav grad bio je okićen, s jelkama ispred Katedrale i lampionima i ukrasima na dućanima po Baščaršiji“, prisjeća se Alajbegović svoje mladosti.

Dočeci za kremu društva, kako kaže Arif, organizirali su se po hotelima "Europa", "Central", "Bristol", "Zagreb"..., a "obična raja" okupljala se po planinarskim domovima na Trebeviću, Baricama, Crepoljskom...

Svečarska atmosfera osjećala se u zraku, dodaje Hajdar, u svakom restoranu bila je muzika, u svakom hotelu po tri dana slavlje... Nije bilo incidenata jer je gradom kružio poznati milicioner Jažić, kojeg su se svi edepsuzi bojali. „Tada su građane uveseljavali Himzo Polovina, Beba Selimović, Meho Puzić, Hanka Paldum... Vrlo je malo bilo vanjskih okupljanja, kao što je danas u modi. Nije se koristila pirotehnika, drugačije je to bilo vrijeme“, pojašnjava Hajdar.

U dobrom raspoloženju dočekivala su se jutra 1. januara nove godine, a tabijat starogradske raje bila je kafa u "Tunelu kod Sulje" u blizini Sebilja. Uz najljepše želje za Novu 2014, sagovornici Avaza su složni i u tome da ne postoji mogućnost usporedbe novogodišnjih dočeka nekad i sad. Bilo je više novca, više tolerancije, više prijateljstva i kulture.

Mirso Ibričić kazao je da su za mladost osamdesetih godina kultna mjesta za proslavu Nove godine bili klubovi poput "Sloge", "Doma mladih" i diskoteke "Kaktus": „Zabave su trajale po tri dana i noći, a klubovima bi za to vrijeme prošlo i po 12 hiljada ljudi. Muzika koju su mladi živjeli bila je mnogo bolja, bio je to čisti rok, a ne kao danas ovi "turbofolkeri". Tad su nas zabavljali Zdravko Čolić, Indexi....“

Braco Kapetanović, član nekadašnjeg sarajevskog benda Vokins, navodi da su prijašnji dočeci Nove godine bili mnogo bolji jer je narod bio rasterećeniji.

"To je bilo vrijeme rahatluka. Život je bio lagodniji, nije bilo toliko svakodnevnih problema. Mladost je živjela punim plućima i tada su u sarajevskim kultnim klubovima poput "Sloge", "Fisa", "Doma mladih" priređivane najbolje i najžešće zabave", prisjeća se Kapetanović.